Romi u Rumunjskoj
Romi u Rumunjskoj (romski: Roma, rumunjski: Romii din România) su poslije Mađara druga najveća manjina u Rumunjskoj. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Rumunjskoj živi 621.573 Roma ili 3,3% od ukupnog stanovništva.
| Romi u Rumunjskoj |
|---|
 |
| Ukupno pripadnika |
| 621.573 |
| Značajna područja naseljavanja |
| Jezik |
| većinom romski zatim rumunjski, mađarski, turski |
| Vjera |
| većinom pravoslavci zatim rimokatolici, kalvinisti, pentekostnci, muslimani |
Povijest uredi
Romi na prostore današnje Rumunjske dolaze oko 1241. godine u vrijeme Mongolske invazije na Europu. Na početku 14. stoljeća, kada su se Mongoli povukli iz istočne Europe, Romi koji su ostali odvedeni su kao zatvorenici i robovi. Prema dokumentima koje je potpisao princ Dan I. prvi Romi su zarobljeni u Vlaškoj 1385. godine.
Prije 1856. uredi
Romi su do 20. veljače 1856. većinom živjeli kao robovi. Oko 1850. godine u Podunavskoj Kneževini živi 102.000 Roma, te čine 2,7% stanovništva (90.000 ili 4,1% u Vlaškoj i 12.000 ili 0,8% u Moldaviji).[1]
Između 1856. i 1918. uredi
Nakon oslobođenja od ropstva 1856. godine, značajan broj Roma napustio je Vlašku i Moldaviju.
Tako da se 1886. broj Roma procjenjuje na oko 200.000, odnosno 3,2% stanovništva Rumunjske.[2] Prema popisu stanovništva iz 1899. ima ih oko 210.806 ili 2% stanovništva zemlje.
U Besarabiji koja je pripojena Ruskom Carstvu 1812., Romi su oslobođena 1861. Mnogi od njih odselili su u druge regije Carstva,[3] dok su važne zajednice ostale u Saroci, Otaci i u okolici Cetatea Albăe, Chișinăua i Bălțe.
Između 1918. i 1945. uredi
Ujedinjene Transilvanije, Banata, Bukovine i Besarabije s Rumunjskom 1918. povećao je broj Roma u Rumunjskoj. Prvi popis stanovništva u međuratnoj Rumunjskoj održan u 1930. godine i na njemu je popisano 242.656 (1,6%) Roma (Ţigani). Teritorij koji je Rumunjska izgubila 1940. godine izazvao je pad broja Roma, osobito u Južnoj Dobrudži i sjevernoj Transilvaniji. Tijekom Drugog svjetskog rata, rumunjska fašistička vlada Iona Antonescua deportiran je 25.000 Roma u Pridnjestrovlje, gdje ih je 11.000 je umrlo.[4] S područja današnje Rumunjske (uključujući i sjevernu Transilvaniju), tijekom rata nastalo je 36.000 Roma.[5]
Nakon 2007. uredi
Ulaskom Rumunjske u Europsku uniju 2007. godine mnogi pripadnici romske nacionalne manjine masovno su migrirali prema raznim zemljama zapadne Europe (uglavnom u Španjolsku, Italiju, Austriju, Njemačku, Francusku) u nadi da će pronaći bolji život. Iako su se vođe Roma pribojavali da će se broj Roma smanjiti, popis stanovništva 2011. godini pokazao je znatan porast romske populacije.[6][7]
Izvor uredi
- ↑ Neueste Erdbeschreibung und Staatenkunde. Zweiter Band. von Dr. F.H.Ungewitter. Dresden, 1848
- ↑ Mayers Konversationslexikon, 1892. Retrobibliothek.de. Pristupljeno 15. siječnja 2012.
- ↑ Ion Nistor, Istoria Basarabiei, Humanitas, Bucuresti, 1991
- ↑ The report of the International Commission on the Holocaust in Romania - The Deportation of the Roma and their treatment in Transnistria 11. studenog 2004. (PDF), iz Jewish Virtual Library
- ↑ Society for Threatened Peoples Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2020. (Wayback Machine). Gfbv.it (25. veljače 2004.). Pristupljeno 15. siječnja 2012.
- ↑ Regele Cioabă se plânge la Guvern că rămâne fără supuşi – Gandul. Gandul.info (2007-09-10). Pristupljeno 15. siječnja 2012.
- ↑ Inofficial: 850.000 name="Unofficial"> Romanian 2011 census (PDF) (rumunjski). www.edrc.ro. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 17. srpnja 2013. Pristupljeno 10. prosinca 2011.