Rusko geografsko društvo
Rusko geografsko društvo (RGO, rus. Ру́сское географи́ческое о́бщество) je znanstveno društvo osnovano 6. kolovoza 1845. u Sankt Peterburgu, Rusija.
Povijest uredi
Carsko geografsko društvo uredi
Prije Ruske revolucije iz 1917. društvo je bilo poznato pod nazivom Carsko rusko geografsko društvo.
Članovi osnivači društva uredi
Utemeljitelji društva bili su:
- Friedrich Benjamin von Lütke
- Ferdinand von Wrangel
- Vladimir Dahl
- Vladimir Odojevski
- Vasilij Jakovljevič Struve
- Karl Ernst von Baer
- Nikolaj Nadeždin
Službeni predsjednici društva bili su Veliki knez Konstantin Nikolajevič od Rusije od 1845. – 1892. i Veliki knez Nikola Mihajlovič od Rusije od 1892. – 1917., ali u stvarnosti društvo su vodili dopredsjednici: Fjodor Litke (1845. – 1850., 1855. – 1857.), grof Mihail Muravjov (1850. – 1857.), Pjotr Semjonov-Tjan-Šanski (1873. – 1914.) i Juli Šokalski (1914. – 1931.).
Ogranci društva osnovani su na Kavkazu (1850.), Irkutsku (1851.), Vilniusu (1867.), Orenburgu (1868.), Kijevu (1873.), Omsku (1877.), te ostalim gradovima.
Društvo je organiziralo i financiralo ekspedicije Richarda Maacka, Pjotra Kropotkina, Semjonov-Tjan-Šanskog, Nikolaja Prževalskog, Nikolaja Mikluho-Maklaja, Pjotra Kozlova, Vladimira Obručeva, te Leva Berga. Društvo je pomoglo postaviti prve polarne stanice u Rusiji te je bilo jedno od prvih koji su publicirali detaljne studije ruskog folklora i ukrajinskih sajmova.
Društvo je bilo pionir sistematskog istraživanja sjevernog Urala od 1847. – 1850., najdaljeg dosezanja rijeke Amur od 1854. – 1863., prostranih područja Kašgarije, Džungarije, te Mongolije od 1870-ih nadalje.
Do 1917. RGO je bio sastavljen od 11 sastavnica i 1,000 članova.
Sveunijsko geografsko društvo uredi
Društvo je promijenilo naziv u Državno geografsko društvo 1926., a zatim u Geografsko društvo SSSR-a 1938. godine. Nakon Šokalskog njegovi predsjednici bili su genetičar Nikolaj Vavilov (1931. – 1940.), zoolog Lev Berg (1940. – 1950.), parazitolog Evgenij Pavlovski (1952. – 1964.), glaciolog Stanislav Kalesnik (1964. – 1977.), polarni istraživač Aleksej Trešnikov (1977. – 1991.). Društvo je do sad sazvalo brojne kongrese i dodijelilo četiri vrste medalja nazvanih po Litkeu, Semjonovu, Prževalskom i Semenu Dežnevu. Do 1970. objavilo je više od 2,000 svezaka geografske literature, uključujući godišnjak Zapiski (od 1846.) i Izvestija (od 1865.). Originalnom nazivu vratilo se nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Glavni uredi društva nalaze se u Sankt-Peterburgu.
Sastavnice uredi
Carsko društvo se sastojalo od četiri odjela:
Odjel za fizičku geografiju uredi
Odjel za matematičku geografiju uredi
Odjel za etnografiju uredi
Nikolaj Nadeždin bio je uključen u osnivanje ovog odjela kada je RGO izvorno osnovan. Tijekom 1850-ih i 1860-ih etnografski odsjek prikupio je i objavio materijale kao što su folklorna djela i bit ili "način života" koje su smatrali da odražavaju "bit" domorodačkih naroda Ruskog Carstva. Godine 1909. Dmitrij Nikolajevič Anučin, Vladimir Bogdanov i Vsevelod Miller sazvali su etnografski pododsjek Dvanaestog kongresa ruskih prirodoslovaca i liječnika održanog u Moskvi. Ondje su poticali veći profesionalizam kako bi razlikovali etnografe od misionara i amatera.
Godine 1917. David Zolotarev i Nikolaj Mogilianski iz RGO-a sudjelovali su u Komisiji za proučavanje plemenskog sastava stanovništva graničnih područja Rusije.
Odjel za statistiku uredi
Preporuka za daljnje čitanje uredi
- Pjotr Semjonov-Tjan-Šanski. История полувековой деятельности Императорского Русского географического общества. Svesci 1-3. SPb, 1896.
- Lev Berg. Всесоюзное Географическое общество за 100 лет. 1845-1945. Moskva-Lenjingrad, 1946.
- Географическое общество за 125 лет. Lenjingrad, 1970.
- Hirsch, Francine. 2005. Empire of Nations: Ethnographic Knowledge and the Making of the Soviet Union. Ithaca, NY: Cornell University Press. ISBN 0-8014-4273-7