Salman Rushdie
Sir[1] Salman Rushdie[2] (Mumbai, 19. lipnja 1947.) je angloindijski romanopisac i esejist. Njegov prepoznatljivi književni stil kritičari najčešće nazivaju magičnim realizmom. Povezanosti, rascjepi i migracije između Istoka i Zapada predstavljaju dominantnu temu njegovog stvaralaštva. Kako zbog svojih književnih dostignuća tako i zbog brojnih kontroverzi i skandala koji ga prate predstavlja jednog od najznačajnijih pisaca 20. stoljeća. Njegova djela prevedena su na više od 40 svjetskih jezika.[1]
| Salman Rushdie | |
|---|---|
 | |
| Puno ime | Ahmed Salman Rushdie |
| Rođenje | 19. lipnja 1947. Mumbai, Indija |
| Zanimanje | romanopisac, esejist |
| Nacionalnost | Britanac |
| Period pisanja | 1975.-danas |
| Književne vrste | roman, poezija, esej, novela, pripovijetka |
| Teme | magični realizam, satira, postkolonijalizam |
| Supruga(e) | Clarissa Luard (1976.-'87.) Marianne Wiggins (1988.-'93.) Elizabeth West (1997.-'04.) Padma Lakshmi (2004.-'07.) |
| Djeca | Zafar, Milan |
Važnija djela
| |
| Portal o životopisima | |
Životopis uredi
Salman Rushdie rođen je u muslimanskoj obitelji srednjeg sloja u Mumbaiju. Kao jedini sin uglednog poslovnog čovjeka i učiteljice školovao se najprije u Mumbaiju, a potom u Engleskoj na Kraljevskom koledžu u Cambridgeu gdje je 1968. godine diplomirao povijest. U vrijeme rata između Indije i Pakistana njegova obitelj se seli u Pakistan. Roman Djeca ponoći (1981.), alegorijska priča o rođenju suvremene indijske nacije, donosi mu popularnost svjetskih razmjera.
Kontroverze uredi
Rushdie je bio predmetom kontroverzi zbog dvaju romana; „Djeca ponoći” (1981.) i „Sotonski stihovi” (1988.).[3] Zbog prvog romana našao se na udaru hindusta koji su ga protumačili kao kritički osvrt na rođenje suvremenog indijskog identiteta pa su mu iz rodnog zavičaja počele stizati prijetnje,[3] a zbog drugog se našao na udaru muslimana diljem svijeta što je rezultiralo kontroverzom općih razmjera. U tom se djelu pojavljuje lik imama, vjerskog fanatika i zlog luđaka, koji se nakon godina emigracije na Zapadu vraća kući s prijezirom prema zapadnoj kulturi. Određeni muslimani tvrdili su da Rushdie likom pokušava diskreditirati njihovog poslanika Muhameda, a drugi kako se radi o iranskom ajatolahu Ruholahu Homeiniju[3] koji je osobno izdao fetvu (vjerski proglas) osuđujući Rushdija i njegovo djelo.
Homeinijev proglas iz 1989. godine u britanskim je medijima opisan kao „poziv na ubojstvo književnika, izdavača i svih onih koji posjeduju roman”,[4] a kasnije i da „iranski vođa nudi nagradu od više milijuna dolara za njegove ubojice”. Visoki iranski dužnosnici godinama su odbacivali takve optužbe,[5] a iranski ministar vanjskih poslova Kamal Harazi 24. rujna 1998. izjavio je da „iranska vlada nema nikakvih namjera odnosno planova o izravnom ili neizravnom ugrožavanju književnikovog života i osoba povezanih s njegovim djelom”.[5] Nekoliko dana kasnije, prilikom posjeta sjedištu Ujedinjenih naroda, iranski predsjednik Muhamed Hatami kontroverzu je nazvao „završenim slučajem”.[5]
Britanski autori kao što su Baqer Moin i Kenan Malik ističu da kontroverze oko „Sotonskih stihova” nisu vjerski već politički motivirane,[6] te da su počele u studenom 1988. prilikom izbora u Indiji gdje su muslimanski tvrdolinijaši napali Rushdijevo djelo zbog prikupljanja političkih bodova.[6] Knjiga je ubrzo zbog izazivanja sve većih sukoba zabranjena prvo u Indiji, a potom i u nekim nemuslimanskim državama kao što su Kenija, Tanzanija, Venecuela, Tajland, Singapur i Južnoafrička Republika. S druge strane, „Sotonski stihovi” nisu zabranjeni u Iranu koji je bio žarištem medijskih kontroverzi,[6] niti je zabranu knjige predlagao sam Homeini.[7] Autor Homeinijeve biografije Baqer Moin navodi da je iranski profesor u službi vlade napravio je opsežni osvrt Rushdijeve knjige na 700 stranica i u sažetom ga obliku poslao u ured Homeinija koji je nakon pročitanog izjavio: „Svijet je oduvijek bio pun luđaka koji pričaju besmislice i zato na ovo ne treba niti reagirati. Smatrajte to nevažnim.”[7] Sam Salman Rushdie ranije je bio popularan u Iranu gdje je njegovo djelo „Sram” (1983.) osvojilo nagradu iranske vlade za najbolji prijevod godine,[7] a jednako dobro primljeni su i „Sotonski stihovi”: novela je naišla na pozitivan odjek u iranskim medijima,[6] njeni citati učestalo su se vrtili na iranskim radio-postajama,[7] a otvorene rasprave o istoj vodile su se i na ulici i u samoj iranskoj vladi.[6] Malik također ističe da iza vodeće muslimanske organizacije u Britaniji koja je oštro kritizirala Rushdija zapravo stoji salafistička Saudijska Arabija,[6] ideološki rival šijitskom Iranu u islamskom svijetu.[6] Suočen s prijetnjama smrću u samoj Britaniji, Rushdie se uz pomoć tamošnje vlade i policije skrivao gotovo čitavo desetljeće i rijetko se pojavljivao u javnosti.
Napad u institutu Chautauqua (2022.) uredi
Dana 12. kolovoza 2022., dok se pripremao za predavanje u Chautauqua Institutu[8] u Chautauquai[9] u državi New York, Rushdieja je napao muškarac koji je izjurio na pozornicu i više puta mu nanio ubodne rane nožem, uključujući i rane na vratu. Napadača su svladali prisutni članovi publike prije nego što je priveden. Rushdie je helikopterom prebačen u bolnicu u Erieu u Pennsylvaniji, gdje je operiran. Rushdiejev zastupnik, Andrew Wylie, je rekao da će "Salman vjerojatno izgubiti jedno oko; živci u ruci su mu presječeni, a jetra mu je izbodena i oštećena." Wylie je rekao da je Rushdie trenutno na respiratoru te da ne može govoriti. Osumnjičenik je identificiran kao 24-godišnji Hadi Matar iz Fairviewa,[10] New Jersey.
Zanimljivosti uredi
Rushdie je podržao svog prijatelja, njemačkog pisca i dobitnika Nobelove nagrade Güntera Grassa kada je nakon šezdeset godina šutnje priznao da je kao mladić bio član nacionalsocijalističke SS jedinice.
Književna djela uredi
- Novele
- „Grimus” (1975.)
- „Djeca ponoći” (1981.)
- „Sram” (1983.)
- „Sotonski stihovi” (1988.)
- „Maurov posljednji uzdah” (1995.)
- „Tlo pod njenim nogama” (1999.)
- „Bijes” (2001.)
- „Klaun Shalimar” (2005.)
- „Firentinska čarobnica” (2008.)
- Zbirke
- Priče za djecu
- Eseji
Izvori uredi
- ↑ a b About Salman (2010.)
- ↑ Salman Rushdie [Salman Rushdie]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2022.
- ↑ a b c Jergović, Miljenko (23.8.2010.)
- ↑ Moin, Baqer (1999.), str. 282.
- ↑ a b c Forsythe, David (2009.), str. 374.
- ↑ a b c d e f g Malik, Kenan (12.2.2009.)
- ↑ a b c d Moin, Baqer (1999.), str. 283.
- ↑ Chautauqua Institut [Chautauqua Institut]. tourchautauqua.com (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2022.
- ↑ Povijest Chautauqua županije [Povijest Chautauqua županije]. chqgov.com (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2022.
- ↑ Kratka povijest Fairviewa [Kratka povijest Fairviewa]. nj-injuryguys.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2022. Pristupljeno 13. kolovoza 2022.
Citirana literatura uredi
- (engl.) Malik, Kenan. 12. veljače 2009. Exploding the fatwa myths. The Guardian. London.
- (engl.) Forsythe, David. 2009. Encyclopedia of human rights. Oxford University Press. New York. ISBN 9780195336887. OCLC 252584097CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
- (hrv.) Jergović, Miljenko. 23. kolovoza 2010. Rushdie. Jergovic.com. Zagreb.
- (engl.) Moin, Baqer. 1999. Khomeini: Life of the Ayatollah. Thomas Dunne books. New York. ISBN 9780312264901. OCLC 610925833CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
- (engl.) Salman Rushdie. 2010. About Salman. Salman-Rushdie.com. London.
Vanjske poveznice uredi
- (engl.) Službena stranica Salmana Rushdija
- (engl.) The Literature and Culture of Pakistan: Salman Rushdie
- (engl.) British Council: Salman Rushdie
Wikimedijski zajednički poslužitelj:
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Salman Rushdie |