Samarijanski aramejski jezik
Samarijanski aramejski jezik (ISO 639-3: sam) pripada među zapadnoaramejske jezike, šire centralnosemitske skupine kojim se služe Samarijanci kao liturgijskim jezikom. Kao govorni jezik izumro je između 10. i 12. stoljeća.
| Aramejski jezik | |
| ארמית Arāmît, ܐܪܡܝܐ Ārāmāyâ' | |
| Države | Izrael, Palestinska Narodna Samouprava |
| Regije | Izrael, Palestinska Narodna Samouprava |
| Govornici | materinski jezik:- |
| Rang | nije među prvih 100 |
| Razredba | afroazijski semitski |
| Službeni status | |
| Služben u | - |
| Ustanova | - |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1 | - |
| ISO 639-2 | sam |
| ISO 639-3 | - |
| Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) | |
Riječ je o jednom od dijalekata aramejskoga jezika, te je vrlo sličan aramejskome kojim su pisani Targumi, to jest židovski prijevodi Staroga zavjeta na aramejski, koji uključuju ponekad i opsežnija tumačenja izvornoga hebrejskoga teskta. Na ovaj je jezik prevedena i Tora, to jest Petoknjižje, kao i biblijski komentari i liturgijske knjige.
Današnji Samarijanci (Shamerim; njih oko 700) govore arapski (u Nablusu u Palestinskoj Narodnoj Samoupravi) ili hebrejski jezik (u izraelskom gradu Holonu kod Tel Aviva).
Pripadnici iste etničke skupine rabe se i samarijanskim (nazivan i samarijanski hebrejski) kao prvim i samarijanskim aramejskim kao drugim liturgijskim jezikom[1]