Schengenski prostor
Schengenski prostor obuhvaća teritorije 29 europskih zemalja koje su usvojile Schengenski sporazum potpisan 1985. u Schengenu u Luksemburgu. Schengenski prostor u mnogočemu funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Zemlje članice provode zajednički vizni sustav.
██ Schengenski prostor
██ djelomično u Schengenskom prostoru (Bugarska i Rumunjska)
██ zemlje s otvorenim granicama prema Schengenskom prostoru (Monako, San Marino i Vatikan)
██ zemlja kandidat (Cipar)
Schengenske odredbe dio europskog prava postale su ugovorom iz Amsterdama iz 1999. godine, no prostoru službeno pripadaju i četiri države koje nisu u Europskoj uniji: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska. Područje trenutačno obuhvaća populaciju od više od 423 milijuna stanovnika te površinu od 4 368 693 km2.
Cipar se, kao član Europske unije, također obvezao na ulazak u Schengenski prostor. Prije pune implementacije schengenskih pravila svaka zemlja mora ispuniti potrebne uvjete u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.
Europska migracijska kriza 2015. odgodila je proširenje Schengenskog prostora na Bugarsku, Hrvatsku i Rumunjsku. Hrvatska je ušla u Schengenski prostor 8. prosinca 2022. godine,[1] a punopravnom članicom postala je 1. siječnja 2023, dok Cipru problem predstavlja spor sa Sjevernim Ciprom. Rumunjska i Bugarska djelomično su se pridružile Schengenskom prostoru 31. ožujka 2024. godine, samo za zračni i pomorski promet.
Izvori uredi
- ↑ Hrvatska primljena u Schengen, Bugarska i Rumunjska ostale izvan njega. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 8. prosinca 2022.