Scipion de Martinis
Scipion de Martinis (Muro, 1622. – 6. travnja 1681.) bio je prelat Katoličke Crkve koji je služio kao biskup polignanski od 1672. do 1681. godine. Prethodno je bio trebinjsko-mrkanski biskup od 1663. do 1668.
| Njegova preuzvišenost Scipion de Martinis | |
|---|---|
| Polignanski biskup | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Imenovan | 2. svibnja 1672. |
| Služba završila | 16. travnja 1681. |
| Prethodnik | Vincenzo Pineri |
| Nasljednik | Ignatius Fiumi |
| Druge službe | Biskup trebinjsko-mrkanski (1663.–1668.) |
| Redovi | |
| Ređenje | 8. kolovoza 1662. |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 1622. Muro Lucano |
| Umro | 16. travnja 1681. |
| Nacionalnost | Talijan |
| Denominacija | katolik |
Životopis uredi
Rođen je u Muru 1622. godine.[1] Njegovi roditelji su se doselili u Dubrovnik.[2] Završio je studij medicine u Padovi te se bavio liječništvom u Dubrovniku.[3][4] Kada je prešao 40 godina, krenuo je putem svećeništva.[2] Pohađao je teološke studije u Rimu.[2] Za svećenika je zaređen 8. kolovoza 1662. godine u Rimu.[3]
Dubrovački Senat ga je predložio, 11. studenog 1661., a papa Klement IX. potvrdio za biskupa trebinjsko-mrkanskog, 9. travnja 1663.[2] Zbog toga što je njegov prethodnik, Sabin Cvjetković, pretežno boravio u Dubrovniku, a ne na prostoru svoje biskupije, Sveta Stolica je zatražila od de Martinisa, da prije negoli preuzme upravu nad biskupijom, položi zakletvu da će stanovati na prostoru vlastite biskupije.[5] Skoro svake godine je bio u biskupiji o Uskrsu te Maloj Gospi u Ravnom.[2]
Godine 1665. u izvješću Svetoj Stolici tužio se na hajduke koji su učestalim provalama i pljačkama uništili kršćane u njegovoj biskupiji.[6] De Martinis navodi kako su hajduci troje katolika s područja njegove biskupije prodali u roblje u Napulj.[6]
De Martinis je bio posljednji u nizu trebinjsko-mrkanski biskupa koji su služili pontifikalne mise u Crkvi Sv. Mihovila na Mrkanu.[7] Ujedno je bio i posljednji trebinjsko-mrkanski biskup koji je stanovao na Mrkanu.[7] Ipak, od 1664., zbog učestalih hajdučkih napada, najviše je stanovao u Dubrovniku.[8] U potresu 1667., srušene su dvije kuće u kojima je biskup najviše stanovao sa svim stvarima u njima koje je posjedovao.[9] Tri je mjeseca, 1666., stanovao u Orahovom Dolu, mijenjajući župnika don Marka Božića koji je liječio osmanskog pašu na Buni.[3] Zatim je od rujna 1667. do svibnja 1668. boravio u unajmljenoj slamarici Ravnom.[9]
Zbog teških uvjeta življenja i slaboga zdravlja odlučio je odstupiti sa službe trebinjsko-mrkanskog biskupa.[9] U svibnju 1668. odlazi u Rim u posjetu ad limina.[9] Od 31. prosinca 1668. umirovljen je na službi trebinjsko-mrkanskog biskupa.[1]
Dana 2. svibnja 1672. imenovan je biskupom polignanskim.[1]
Umro je 6. travnja 1681. godine.[3]
Izvori uredi
- ↑ a b c Catholic Hierarchy.
- ↑ a b c d e Perić 2020, str. 23.
- ↑ a b c d Perić 2000, str. 25.
- ↑ Bošković 1999, str. 379.
- ↑ Krešić 2015, str. 36–37.
- ↑ a b Koncul 2017, str. 145.
- ↑ a b Biskupija.
- ↑ Marić 2020, str. 153.
- ↑ a b c d Vidović 2006, str. 60.
Literatura uredi
Knjige uredi
- Bošković, Mladen. 1999. Prilog proučavanja zdravstva u stolačkom kraju. Pujić, Ivica; Raguž, Pero (ur.). Humski zbornik IV. - Stolac u povijesti i kulturi Hrvata. Općina Stolac. Zagreb - Stolac. str. 379–387
- Koncul, Antun. 2017. Stanovništvo župe Gradac 1709-1918 godine. Dubrovnik
- Marić, Marinko. 2020. Tragom nekretnina Trebinjsko-mrkanske biskupije na dubrovačkom području nakon smrti biskupa Nikole Ferića. Krešić, Milenko (ur.). Trebinjsko-mrkanska biskupija za vrijeme posljednjeg biskupa ordinarija Nikole Ferića (1792.-1819.) i nakon njega. Teološko-katehetski institut u Mostaru. Mostar. str. 147–165
- Perić, Ratko. 2000. Da im spomen očuvamo. Biskupski ordinarijat Mostar. Mostar.
- Perić, Ratko. 2020. Kronotaksa trebinjsko-mrkanskih biskupa s nekim prijepornim pitanjima. Krešić, Milenko (ur.). Trebinjsko-mrkanska biskupija za vrijeme posljednjeg biskupa ordinarija Nikole Ferića (1792.-1819.) i nakon njega. Teološko-katehetski institut u Mostaru. Mostar. str. 9–33
- Vidović, Mile. 2006. Župa Dobranje - matica župe Dubrave. Krešić, Milenko (ur.). Humski zbornik IX. - 300 godina župe Dubrave. Aladinići. str. 59–74
Članci uredi
- Krešić, Milenko. 2015. Povijesno-pravne činjenice o Mrkanskoj biskupiji. Vrhbosnensia. Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Sarajevo. (1): 31–43
Mrežna sjedišta uredi
- Bishop Scipione de Martinis †. catholic-hierarchy.org (engleski). Pristupljeno 21. rujna 2022.
- Svećeničko hodočašće na otok Mrkan (PDF). Službeni vjesnik biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske. Biskupski ordinarijat Mostar. Mostar. (2): 202–204. 2014
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Sabin Cvjetković |
Biskup trebinjsko-mrkanski 1663.–1668. |
nasljednik Ante Primović |
| prethodnik Vincenzo Pineri |
Biskup polignanski 1672.–1681. |
nasljednik Ignatius Fiumi |