Sergej Vladimirovič Iljušin

Sergej Vladimirovič Iljušin (ruski: Серге́й Владимирович Илью́шин ; Diljalevo, 30. ožujka 1894.Moskva, 9. veljače 1977.), ruski general i konstruktor aviona.

Ing. Sergej Vladimirovič Iljušin

Серге́й Владимирович Илью́шин'


Rođenje 30. III. 1894.
Dilyalevo, Rusko Carstvo
Smrt 09. II. 1977. (82 god.)
Moskva, Sovjetski Savez
Polje zrakoplovno inženjerstvo
Institucija CAGI...(Centralnyj aerogidrodinamicheskij institut), Iljušinov CKB...(Centralnoje Konstrukcionnoj Bjuro)
Alma mater Vojna zrakoplovna inženjerska akademija Žukovski (1921.÷26.)
Poznat po DB-3, IL-2, IL-4, IL-10, IL-12, IL-14, IL-18, IL-22, Il-38, IL-62, Il-76, IL-86
Istaknute nagrade Orden Crvene zvijezde (1933.)

Orden Lenjina (1936.;1941.)
Orden Crvene zastave rada (1939.)
Staljinova nagrada 2. reda (1941.) ...

Portal o životopisima

Postaje pilot 1917. godine, a 1932. počinje raditi na avionima. Godine 1936. kontruirao je dvomotorni avion CKB-30, koji postiže nekoliko rekorda, te 1939. izradio jurišni avion IL-2, laki bombarder IL-4 i jurišni avion IL-10. Nakon rata izradio je avion IL-12 koji se upotrebljava u civilnom zrakoplovstvu, zatim IL-14, IL-18 i turbomlazni avion IL-28.

„Zrakoplovi moraju govoriti o svojim konstruktorima a ne obrnuto.“ – izjavio je ruski konstruktor S. V. Iljušin. I uistinu njegovi brojni zrakoplovi i danas govore jasno i glasno o svojem tvorcu koji je umro 09. II. 1977.
Sergej Iljušin se vrlo mlad zaljubio u zrakoplovstvo a tijekom I. svjetskog rata bio je pilot.
Nakon Oktobarske revolucije priključio se Crvenoj armiji i poslije građanskog rata završio je Zrakoplovnu akademiju.
Uoči novog svjetskog sukoba konstruirao je jedan od svojih najpoznatijih zrakoplova – jurišnik IL-2. Taj leteći tenk unosio je paniku među njemačke vojnike koji su ga nazivali crna smrt. Njegovi su topovi mogli probiti i najjače njemačke tenkove – Panteru ili Tigra, a zbog vlastite oklopljenosti bio je sam gotovo neoboriv.
Pred kraj II. svjetskog rata naslijedila ga je poboljšana inačica IL-10. Osim jurišnika Iljušin je konstruirao i bombardere i torpedonosce.
Poslije rata projektirao je mnoge vojne ali i vrlo uspješne putničke zrakoplove IL-12, IL-14 i IL-18. Godine 1962. svijet je iznenadio konstrukcijom interkontinentalnog mlaznog putničkog zrakoplova IL-62 koji je mogao prevesti 200 putnika. O njegovoj udobnosti i pouzdanosti govori činjenica da je taj avion u raznim inačicama vrlo dugo bio službeni sovjetski i ruski predsjednički zrakoplov.

Državne nagrade uredi

  • trostruki heroj socijalističkog rada 1941., 1957. i 1974. godine,
  • sedmostruki dobitnik Staljinove nagrade 1941., 1942., 1943., 1946., 1947., 1950. i 1952. godine,
  • dobitnik Lenjinove nagrade 1960. godine,
  • dobitnik Državne nagrade Sovjetskog Saveza 1971. godine.

Odlikovanja uredi

  • osmostruki nositelj ordena Lenjina 1937., 1941., 2x 1945., 1954., 1964., 1971. i 1974. godine,
  • orden Oktobarske revolucije 1969. godine,
  • dvostruki nositelj ordena Crvene zastave 1944. i 1950. godine,
  • orden Crvene zastave za rad 1939. godine,
  • dvostruki nositelj ordena Crvene zvijezde 1933. i 1967. godine,
  • orden Suvorova II stupnja 1944. godine,
  • orden Suvorova I stupnja 1945. godine,
  • orden Poljski viteški križ II stupnja komandanta.

Medalje uredi

  • za obranu Moskve 1943.,
  • za pobjedu nad Njemačkom 1945.,
  • za požrtvovan rad u Velikom obrambenom ratu 1946.,
  • obilježavanje 800-godišnjice Moskve 1948.,
  • za pobjedu nad Japanom 1945.,
  • 20 godina Crvene armije 1938.,
  • 30 godina Sovjetske Armije 1948.,
  • 40 godina Sovjetske Armije 1958.,
  • 50 godina Sovjetske Armije 1968.,
  • 20 godina pobjede u Velikom obrambenom ratu 1965.,
  • 30 godina pobjede u Velikom obrambenom ratu 1975.,
  • za požrtvovan rad-povodom 100 godina od rođenja Lenjina 1970.,
  • veteran Oružanih snaga Sovjetskog Saveza 1976. godine,
  • Zlatna medalja FAI za Avijaciju.

Priznanja uredi

  • poslanik vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza od 1937. do 1970. godine,
  • general-pukovnik Tehničke službe-inženjerstvo 1967. godine,
  • akademik Akademije znanosti Sovjetskog Saveza 1968. godine,
  • podignuta su mu dva spomenika u Moskvi i Vologdu,
  • Kompleks tvornica za projektiranje i proizvodnju aviona u Moskvi nosi njegovo ime (rus. Авиационный комплекс имени С. В. Ильюшина).

Galerija slika uredi

Izvori uredi