Sitka, Aljaska
Sitka je grad, luka i okrug (borough) u američkoj saveznoj državi Aljaski, ima 8 881 stanovnika.
| Sitka City and Borough of Sitka | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 57°03′N 135°20′W / 57.050°N 135.333°W | |
| Država |  SAD
|
| Savezna država |  Aljaska
|
| Okrug | Sitka |
| Vlast | |
| - Gradonačelnik | Mim McConnell |
| Površina | |
| - Ukupna | 12 461km² |
| Visina | 8 |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - Urbano područje | 8 881 |
| Vremenska zona | UTC-9 (UTC-8) |
| Poštanski broj | 99835 |
| Pozivni broj | 907 |
| Službena stranica www.sitka | |
Geografska obilježja uredi
Sitka leži na jugoistoku Aljaske na zapadnoj obali otoka Baranof u otočju Alexander, udaljena oko 150 km jugozapadno od Juneaua. Sitka je jedini grad jugoistočne Aljaske koji leži na Pacifiku.
Sitka ima oceansku klimu prema Köppenovoj klasifikaciji.
Povijest uredi
Izvorni stanovnici ovoga kraja bili su Indijanci Tlingit, a prvi Europljani koji su doplovili do njega bili su Rusi godine 1741. Njihov prvi guverner Aljaske Aleksandar Baranov dao je u srpnju 1799. izgraditi utvrdu sv. Mihajlo. Utvrdu su razorili Indijanci Tlingit 1802. godine. Nakon toga je guverner Baranov na istom mjestu 1804. osnovao grad Novoarhangelsk (ruski: Новоaрхангельск) i premjestio upravu Rusko-američke kompanije s otoka Kodiak u novi grad. Svečana primopredaja Aljaske Sjedinjenim Američkim Državama, od dotadašnjih vlasnika (Carske Rusije), održana je u gradu 18. listopada 1867. Poslije toga počelo se rabiti staro indijansko ime za taj lokalitet Sitka, koje znači izvan otoka Shi (Baranof). Postoji i indijansko pleme Sitka.
Sve do 1906. Sitka je bila upravno središte Aljaske, a te godine to je postao Juneau. U doba Drugog svjetskog rata Američka ratna mornarica izgradila je pomorsku bazu, pa je stanovništvo grada u to vrijeme naraslo na oko 40 000 ljudi. Danas se tom bazom služi Američka obalna straža.
Gospodarstvo, znamenitosti, obrazovanje uredi
Ribarstvo i konzerviranje riba, eksploatacija šuma i turizam danas su najvažnije gospodarske grane grada. Za ekonomiju grada važna je i bolnica koja je regionalno zdravstveno središte.
U Sitki se nalazi saborna crkva sv.Mihajla, prva ruska pravoslavna crkva izgrađena na tlu Sjeverne Amerike. Izgrađena je 1848., a obnovljena nakon što je izgorjela u požaru 1966. godine.
Sitka je i važno regionalno obrazovno središte, u njoj djeluje kampus Sveučilišta jugoistočne Aljaske i koledž Sheldon Jackson osnovan 1878.
Najveća atrakcija Sitke za turiste je godišnji festival kitova koji se održava u studenom od 1995. godine. Tada stotine turista dođu promatrati godišnju migraciju kitova u Zaljevu Sitka.[1]
Zanimljivosti uredi
U Sitki je 1853. boravio prvi Hrvat koji je oplovio svijet, Brođanin Tomo Skalica. U putopisima Sitku opisuje kao čvrsti i ruskom posadom proviđeni glavni grad ruske sjeverne Amerike i glavno mjesto tzv. ruske kumpanije, trgovačkog društva koje se koristi i upravlja ruskom Amerikom (Aljaskom) kao Istočnoindijska kompanija istočnom Indijom. Piše da je grad opkoljen čvrstim bedemom i ima oko 1 500 stanovnika koji su Rusi, Finci ili domoroci Aleuti. Uz grad je na zapadnoj strani smještena varoš oko 3 000 domorodaca Aljkuta i Kaloša. Divjaci u toj varoši imaju svoga vođu koji nosi od ruske kompanije darovanu odoru ruskog stožernog časnika, a za uzvrat Rusi traže od njega paziti da domoroci ne napadaju Ruse.[2]
»Izmedju palisadah što diele ruski grad i divjačku varoš, stoji na malom brežuljku malena crkvica ruska s jedniem vratima pram divjačkoj, a s drugiem prama ruskoj varoši. Ova je crkva zato ondje sagradjena da se time divjakom, koji se žele pokrstiti i primiti ruski zakon, olakša po njihovom komoditetu ulaz u hristjansku crkvu. Nu divjaci na žalost! neotimaju se mnogo za zakonom, pa ako, i kada dolaze u crkvu iz znatiželje, a oni s lulami u zubih gledaju crkvenu službu kao kakvu zabavnu igru. Ruski je grad okrunjen sa do 600 topovah, koji su većom stranom naprti prama moru, a prama varoši divjakah zjevaju dvie baterije svaka sa 18 topovah. U dvorištu palače gubernatora sagradjena je od drveta, ali vrlo čvrsta, kula na četiri kata ili toranj, 60 po prilici nogah (stopah) visok, sa 16 ogromnieh topovah, 4 na svaku stranu. U Sitki ima osim one medju palisadi, još jedna prekrasna ruska crkva u gradu, koju zovu vladinom crkvom, jer u Sitki stoluje ruski vladika. Imade u gradu i jedna luteranska crkvica u kojoj se svake nedelje služi služba božja i prodikuje u 7 satih u jutro na čudskom (finskom), u 9 na švedskom, a u 11 sati u njemačkom jeziku. - Pol sata izvan grada pokraj mora liepom stazom iduć dodje se u neku pivaru, a ono je jedina šetnja tamošnjeg otmjenog svieta. U ovoj pivari toči se jedino piće što može Evropejac za novce kupit u Sitki, a to je pivo, koje iz ukisnuta kraha sgotavljaju i bocu (holbu) za 10 kopjek (naših 11 forinti srebra) prodaju. Tud sam se često šetao i u toj pivari u družtvu mnogu veselu uru kod čaše piva u razgovoru sproveo. U obće našao sam svuda i u Ameriki, i u Aziji, i u Polineziji pivaru kao prvi znak civilizacije, gdjegod su se Evropejci zapadnjaci naselili. Izmedju sgradah u Sitki najljepša je i najotmjenija gubernatorska kuća, akoprem od drveta nu ipak vješto i ukusno sagradjena u tri kata. U luki od Sitke ima uviek dva parobroda, koji neprestano izmjenice iz nutarnjeg zatoka (Bucht, Bai) drva za japiju (gradju) dovažaju.«Literatura uredi
- Morris Encyclopedia Of American History
- Mancall Encyclopedia Of American History
- Kutler Dictionary Of American History
- Boyer Oxford Companion To United States History
- Kazin Concise Princeton Encyclopedia
- Kane American Counties 2004
- Tomo Skalica - Galijom oko svijeta (Putopisi Hrvata koji je prvi oplovio Zemlju), Slavonski Brod 2007.
