Skupljanje urina

Pojam skupljanje urina se odnosi na radnju koju obavlja sam pacijent (sakuplja urin za laboratorijsku obradu), a u izuzetnim okolnostima urin se pacijentu uzima kateterom.

Za analizu urina, ovisno o vrsti pretraga mogu se upotrijebiti:

  • prvi jutarnji urin koji sadržava najveću dnevnu koncentraciju tvari u jednoj porciji urina.
  • jednokratni dnevni urin koji se često rabi kao materijal za pretragu u hitnim slučajevima.
  • dnevni urin (dU) ili tzv. 24-satni volumen urina. Od njega se uzima alikvot (odgovarajući dio potreban za analizu) te obrađuje, a daje prosječnu koncentraciju ispitivane tvari izlučene u jednom danu.
  • urin sakupljen u točno određenim vremenskim razmacima se rabi za funkcionalno ispitivanje bubrega.

Za kemijske analize, urin se mora skupljati u kemijski čisto posuđe, a da bi se spriječila slučajna infekcija uzorka, dobro je imati i sterilno posuđe. U kemijski čistom posuđu ne smije biti tragova kemijske nečistoće od prijašnjih analiza ili tragova sredstava za pranje. za skupljanje urina rabe se dvije vrste posuđa, a to su: staklene čaše i boce raznih oblika i veličina (graduirane i negraduirane) te posuđe za jednokratnu uporabu od PVCa (čaše od 0,1 do 0,1 L). Što se tiče lokacije davanja urina, najprihvatljivije bi bilo da pacijent urin daje u zdravstvenoj ustanovi (bolnica, ambulanta, itd.), a ako nije u mogućnosti urin se može samostalno uzeti i kod kuće (uz pridržavanje određnih pravila).

Izvor uredi

1. Medicinska biokemija, Ljerka Išgum Vorgić, Medicinska naklada, treće izdanje, Zagreb, 2006. godina.

2. Uptodate.comArhivirana inačica izvorne stranice od 20. ožujka 2021. (Wayback Machine)

3. RNCEUS.com[neaktivna poveznica]

     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!