Stambena naselja berlinske moderne

Stambena naselja berlinske moderne se sastoje od šest subvencioniranih stanbenih kompleksa (Siedlungen) koji svjedoče o inovativnoj stambenoj politici za vrijeme Weimarske Republike (1910. – 1933.) kada je grad Berlin postao napredno socijalno, političko i kulturno središte Europe. Oni imaju odlike novih reformi koje su pridonijele poboljšanju stambenih i životnih uvjeta za ljude s niskim prihodima novim pristupom u urbanizmu, arhitekturi i vrtnom dizajnu. Kompleksi su također izuzetni primjeri novih urbanih i arhitektonskih oblika, svježih dizajnerskih rješenja, ali i tehničke i estetske inovacije. Vodeći arhitekti tih projekata, kao što su Bruno Taut, Martin Wagner i Walter Gropius, bili su vodeći arhitekti koji su imali značajan utjecaj na razvoj stambene gradnje širom svijeta.

Stambena naselja berlinske moderne
Svjetska baština – UNESCO
Država	Njemačka
Godina uvrštenja	2008. (32. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iv,
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1220

Ti stambeni kompleksi su:

• 
  Bruno Taut, Gartenstadt Falkenberg, Bohnsdorf, 1913.-16.
• 
  Bruno Taut, Siedlung Schillerpark, Wedding, 1924.-30.
• 
  Bruno Taut, Großsiedlung Britz, Britz, 1925.-30.
• 
  Hans Scharoun i Martin Wagner, Großsiedlung Siemensstadt, Charlottenburg-Nord, 1929. – 1934.]]
• 
  Bruno Taut, Wohnstadt Carl Legien, Prenzlauer Berg, 1928.-30.
• 
  Otto Rudolf Salvisberg i Martin Wagner, Weiße Stadt, Reinickendorf, 1929.-31.

Poveznice

• Bijeli grad Tel Aviva
• Vila Tugendhat, Brno
• Bauhaus, Dessau

Vanjske poveznice

• Berlinska stambena naselja na UNESCOvim službenim stranicama