Wikipedija

Talijansko gospodarsko čudo

Talijansko gospodarsko čudo (talijanski : boom economico i il miracolo economico) je pojam kojim se često služe povjesničari, ekonomisti i masovni mediji[1] kad označavaju dugo razdoblje gospodarskog rasta u Italiji. S obzirom na dugotrajnost i veličinu oporavka nakon potpune gospodarske uništenosti, nazvano je gospodarskim čudom.

Fiat 600, simbol ekonomskog uspona.

Povijest uredi

Trajalo je od kraja Drugog svjetskog rata sve do kasnih 1960-ih a najjače je bilo od 1950. do 1963. godine.[2] Ovo razdoblje talijanske povijesti predstavlja kamen međaš talijanskog gospodarskog i društvenog razvitka. U ovom je razdoblju Italija preobličena iz siromašne nacije koja je bila uglavnom ruralna u veliku industrijsku silu. Osim ovih dimenzija, u ovom je razdoblju napravljen prijelom u društvu i kulturi.[3] Time se je Belpaese pretvorio od nerazvijene države uglavnom poljodjelskog gospodarstva u jednu od najrazvijenijih država na planetu.

Jedan je povjesničar zapazio da je do kraja 1970-ih "da je pokriće socijalne sigurnosti bilo sveobuhvatno i relativno darežljivo. Materijalni životni standard umnogome se poboljšao za veliku većinu stanovništva."[4]

Početak su označile povoljne političke okolnosti. Iako je Italija bila poražena zemlja u Drugom svjetskom ratu, tijek međusavezničkih odnosa poslije rata išao je na ruku Italiji. Bila je u važnom geostrateškom položaju u doba hladnog rata, Zapadne Europe, jugoistočne Europe, Srednje Europe i sjeverne Afrike. Marshallov plan joj je dao 1204 milijuna dolara. Zadnja godina tog plana 1951. preklopila se s tek izbilim Korejskim ratom. Ta je rat stvorio veliku potražnju za kovinama i inim materijalima što je bio veliki poticaj rastu talijanske teške industrije. Tako se postavila osnovica spektakularnom gospodarskom rastu koji je trajao sve do naftne krize 1973. godine.

Hrvatska uredi

Italija je tradicijski veliki vanjskotrgovinski partner Hrvatskoj. Učinci ovog rasta prelili su se u Hrvatsku na nekoliko područja. Gospodarski ojačala Italija postala je još veći kupac hrvatske robe i usluga, talijanske novorazvijene industrije kupovale su robu koje do tada nisu kupovale što je dalo poticaja dodatnoj proizvodnji hrvatske industrije i razvitku slabih i novih industrijskih grana u Hrvatskoj, ojačali i povećani srednji sloj putovao je turistički češće u Hrvatsku i kupovao hrvatske proizvode, što je stvaralo potražnju za hrvatskim proizvodima i omogućavalo da hrvatska roba ne ostaje neprodana.

Umjetnost uredi

Ovo se čudo odrazilo kao motiv u umjetnosti. Ističu se djela pisca Luciana Bianciardija te filmovi La dolce vita i Il sorpasso.

Vidi uredi

Izvori uredi

  1. ↑ Life, 24. studenoga 1967. (str.48)
  2. ↑ Nicholas Crafts, Gianni Toniolo. 1996. Economic growth in Europe since 1945. Cambridge University Press. str. 441. ISBN 0-521-49627-6
  3. ↑ David Forgacs, Stephen Gundle. 2007. Mass culture and Italian society from fascism to the Cold War. Indiana University Press. Bloomington. ISBN 978-0-253-21948-0
  4. ↑ Frederic Spotts i Theodor Wieser: Italy, a difficult democracy: a survey of Italian politics
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Talijansko_gospodarsko_čudo&oldid=6181605"