Temišvarski ajalet

Temišvarski ajalet ili Temišvarski pašaluk (tur. Eyâlet-i Temeșvar) je naziv za administrativnu jedinicu prvog stupnja (provinciju) u Osmanskom carstvu. Područje ovog ajaleta danas se rasprostire u trima državama: Mađarskoj, Srbiji i Rumunjskoj, a obuhvaća veći dio Banata, područja sjeverno od rijeke Mureş, oko rijeke Criş (Körös) i rijeke Hernád.

Temišvarski ajalet polovicom 17. stoljeća

Temišvarski ajalet 1699. godine

Ime je dobio po administrativnom sjedištu - Temišvaru. Osnovan je 1522. godine kada su Osmanlije, predvođene Mehmed-pašom Sokolovićem, osvojile ovo područje. Postojao je sve do 1716. godine, kada su Osmanlije poražene, a ovo područje dospjelo pod vlast Habsburga. Habsburzi su na ovom području 1718. formirali novu pokrajinu nazvanu Tamiški Banat (1718. – 1778.)

Temišvarski ajalet je svoj teritorijalni procvat imao 1552. godine kada je uključivao sljedeće sandžake:

• Temišvar
• Lipova
• Cenad
• Gyula
• Morava
• Ineu
• Zrenjanin (Veliki Bečkerek)
• Lugoj (Logoş)
• Caransebeş
• Veliki Varadin
• Kasaš

Sandžaci: Veliki Varadin, Lugoj, Kasaš, Veliki Bečkerek i Ineu su 1660. godine izdvojeni iz elajeta i postali dio novog Varadinskog ajaleta (pašaluka).

Literatura

• Dušan Popović, Srbi u Vojvodini, knjiga 1, Novi Sad, 1990.
• Milan Tuturov, Banatska rapsodija, Novi Sad, 2001.