Wikipedija

Transseksualnost

Transseksualnost ili transrodnost postoji kad osoba naizgled tipične tjelesne spolne diferencijacije pripada spolu drugačijem od onoga koji joj je dodijeljen pri rođenju. Za opisivanje transseksualnosti često se koristi izraz „zarobljen/a u tijelu suprotnog spola”. Povezana je s potrebom da se obavi medicinska prilagodba spola: građom (anatomski), funkcijom (fiziološki) i u društvu (psihosocijalno).[1]

Klasifikacija i vanjske poveznice
MeSH D014189 Uredi na Wikipodatcima

Ranije se u medicinskim krugovima transseksualnost smatrala mentalnim poremećajem[2] te je ona u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti Svjetske zdravstvene organizacije bila svrstana u grupu "Poremećaji spolnog identiteta" (šifre bolesti koje počinju s F64). Hormonske terapije i kirurške intervencije se smatraju metodama ublažavanja simptoma koje pacijenta ne izliječe, ali mu smanjuju patnje zbog simptoma psihičkoga stanja.[3] Aktivisti LGBT udruga često iznose da je neprihvatljivo govoriti da je riječ o mentalnom poremećaju, makar se uglavnom ne upuštaju u medicinske aspekte problema,[4] no i velik broj medicinskih institucija prestao je smatrati da je transseksualnost sama po sebi bolest.[5]

Neurobiologija transseksualnosti uredi

 
Plakat filma "Glen ili Glenda", kojega je 1953. godine snimio Ed Wood

Transeksualnost se kao pojam razlikuje od transrodnosti (diferenciranih oblika rodnog izražavanja), transvetitizma (oblačenja u žensku odjeću) te interseksualnosti (nedefiniranog spolnog organa).[6]

Godine 1966. godine dr. Harry Benjamin, njemački endokrinolog i seksolog, objavljuje knjigu „Transseksualni fenomen”, koja opisuje prirodu stanja, razliku između transseksualaca i transvestita te rezultate liječenja hormonima i kirurškim zahvatom.

Profesor Dick Swaab, nizozemski neurobiolog, ukazao je na zanimljiv problem, koji dovodi transseksualnost u odnos s interseksualnošću. Naime, po rođenju djeteta s nedefiniranim genitalnim aparatom, roditelji donose odluku o tome kojeg će spola dijete biti. Potom se može dogoditi da se mozak djeteta razvije prema modelu suprotnog spola, pa to dijete postaje transseksualno. Da bi se spriječio ponovni postupak promijene spola, Swaab sugerira da se odluka o spolu djeteta ne donese odmah po njegovu rođenju, već da se ta odluka odgodi na otprilike 4 do 6 godina, dok dijete ne bude moglo pokazati u kojem je smjeru krenuo razvoj mozga. Svjestan kritike da bi nedefiniran spol djeteta u prvim godinama njegova života mogao stresno utjecati na samo dijete i na njegovu okolinu, Swaab i dalje ističe kako će mnogo stresnije biti odrasloj transseksualnoj osobi i njegovoj okolini kada odluči promijeniti svoj spol. Ovaj fenomen se danas naziva cisrodnost.

Mogućnost na koju ukazuje Swaab možemo naći u biografiji transseksualnog američkog pisca imenom Pat Califia (afirmiran u području erotske, osobito sado-mazo literature): s obzirom na to da nije imao razvijene spolne organe, roditelji su u suglasnosti s liječnicima odredili da bude odgajan u ženskom spolu; u adolescensciji se on najprije definirao kao lezbijka, a naposljetku kao muško. S obzirom na to da ovakvi ishodi operacija određivanja spola nisu rijetki (ali su uglavnom intimni, rijetke su osobe koje o tome javno progovore poput Pata Califie), kritičari se zalažu da se kod djece s nerazvijenim spolnim organima uvijek određuje spol koji odgovara genetskom (XX ili XY) spolu, a ne onome što je kirurškom operacijom lakše "izgraditi", što je gotovo uvijek spolovilo koje odgovara ženskome.[7][8] Prema mišljenju kritičara – među njima Johna R. McHugha, profesora i dugogodišnjeg šefa psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins, na kojem su obavljani pionirski zahvati izbora spola na maloj djeci – takav bi postupak stvarao manje problema: za muškarca je manji problem da nema muške genitalije, nego da se osjeća stranim ženskom identitetu kojega su mu odabrali roditelji i liječnici.

Transseksualnost kao poremećaj spolne diferencijacije uredi

Tradicionalno je transseksualnost smatrana potpuno psihološkim fenomenom. Putem novijih istraživanja mozga transseksualaca koji su promijenili spol iz muškog u ženski, otkriveno je kako spolna diferencijacija jednog dijela mozga (jezgra u stria terminalis) odgovara ženskom spolu. Neki smatraju da ovaj nalaz podupire teoriju po kojoj je transseksualnost tzv. interseksualni (međuspolni) poremećaj, gdje spolni razvoj (diferencijacija) mozga nije u suglasnosti s kromosomskim spolom te spolnim žlijezdama. Drugi pak upućuju da ti transseksualci bez iznimke primaju ženske hormone te upućuju da su takve promjene na stria terminalis uočene i kod kastriranih muškaraca koji nisu transeksualci, kao i kod starijih muškaraca koji nisu transeksualci, a kod kojih je zbog procesa starenja smanjeno izlučivanje muških hormona.[9]

Učestalost uredi

Svjetska zdravstvena organizacija isprva je, u izdanju iz 1992. godine, transseksualnost definirala kao poremećaj mentalnog zdravlja, dakle bolešću, koja se vodi pod šifrom F64. Kategorija „poremećaj spolnog identiteta“ zamijenjena je, međutim, novom kategorijom pod nazivom „rodna inkongruencija“ (eng. Gender Incongruence) pod poglavljem 17: „stanja povezana sa seksualnim zdravljem”, koja uključuje takvo stanje u djece, adolescenata i odraslih te nespecificiranu rodnu inkongruenciju. Te su promjene nastale poglavito zbog spoznaje da neusklađenost rodnog i spolnog identiteta ne upotpunjuje kriterije za vrstu mentalne bolesti, te se drugačijom klasifikacijom priželjkuje potpomoći uklanjanju negativne percepcije transseksualnih osoba u društvu.[10]

Od 1,6 milijuna transseksualnih osoba u SAD-u, njih 38,5 % teži promjeni spola iz muškoga u ženski, a 35,9 % iz ženskoga u muški.[11] U Hrvatskoj je, međutim, više osoba mijenjalo spol iz ženskoga u muški, a statistike želje za promjenom spola poklapaju se s globalnima.[12]

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama iz 2013. god. (čl. 6, 7. i 27.) zakonski je u Hrvatskoj omogućeno registriranje promjene spola u matičnim knjigama.[13]

Vanjske poveznice uredi


Izvori uredi

  1. ↑ Medicina.hr: Transseksualnost i promjena spola  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. rujna 2006. (Wayback Machine)
  2. ↑ [1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. kolovoza 2014. (Wayback Machine) George R. Brown za "Merck Manual for Health Professionals", ver. 2007.
  3. ↑ AMSA Homepage. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. srpnja 2013. Pristupljeno 10. lipnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ "Are Transsexuals Mentally Ill?
  5. ↑ Is Being Transgender a Mental Disorder?. TIME (engleski). 26. srpnja 2016. Pristupljeno 23. travnja 2024.
  6. ↑ Gay.hr: Neurobiologija transseksualnosti  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. srpnja 2006. (Wayback Machine). Znanost - 14.11.2003
  7. ↑ LifeSiteNews. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2021. Pristupljeno 10. lipnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. ↑ "Diocese Story"
  9. ↑ "Sexual differentiation of the human brain in relation to gender identity", Dick F. Swaab i Alicia Garcia-Falgueras, Funct Neurol. 2009 Jan-Mar;24(1):17-28.
  10. ↑ Klarić L., Transseksualnost, transrodnost i rodna disforija
  11. ↑ How Many Adults and Youth Identify as Transgender in the United States?. Williams Institute (engleski). Pristupljeno 23. travnja 2024.
  12. ↑ Galjuf, Vesna. 15. srpnja 2022. Osnovne demografske karakteristike transseksualne populacije u Republici Hrvatskoj (disertacija). University of Zagreb. School of Medicine. Department of Internal Medicine
  13. ↑ Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama, "Narodne novine 73/2013
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Transseksualnost&oldid=6917407"