Veliko vrilo (Glavaš)

izvor u Hrvatskoj

Veliko vrilo (Glavaš), izvor u općini Civljanama, u selu Cetini, kod zaseoka Milašâ.

Veliko vrilo

Najveći je izvor rijeke Cetine. Najstočnije je od triju velikih (Vukovića vrilo, Batića vrilo, Veliko vrilo).[1] Jedan je od stalnih izvora rijeke Cetine. Kao i svi izvori Cetine, zaštićen je kao hidrološki spomenik prirode od 1972. godine.[2] S ostalim izvorima čini čini cjelinu Vrela Cetine, površine 29,81 ha. Ovaj niz krških vrela oblikovao se je uz rub Paškog polja podno Dinare. Nastala su na kontaktu nepropusnih lapora u polju i vodonepropusnih vapnenaca okolne zaravni. Uzlazne su vrste. Bistra su i modrozelene boje.[3] Procjenjuje se da je dubina Glavaša 115 metara. Temperatura vode cijele je godine 8 Celzijevih stupnjeva. Dvije stijene unutar ovog izvora prirodan su ulaz u veliki ponor krških dubina.[2] Odmah iznad izvora je pravoslavna crkva iz 1939. godine. Posvećenja je Uznesenju Gospodinovom. Nekoliko stotinjaka metara dalje je katolička crkva sv. Spasa.[1] Izvor Veliko vrilo odnosno Glavaš bio je preimenovan u vrelo Četnik, no to nije zaživjelo.[4] O promjeni imena pisao je Antun Mateš.[5]

Veliko vrilo je jezerski izvor (limnokreni) i uzlazni izvor, što je osobina mnogih hrvatskih krških rijeka.

Dimenzija vrela — speleološkog objekta su 30 x 30 m, a dužine je 335 metara. Usprkos što je važan izvor pitke vode, zabilježene su velike količine komunalnog otpada bačenog u nj.[4]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Veliko vrilo (Glavaš)

Izvori

  1. a b (): Vrela Cetine Putovnica.net. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  2. a b R.P.: Najljepše “oko” Dalmacije: Donosimo prekrasnu fotoreportažu od izvore Cetine do Garjaka Dalmacija danas. 30. srpnja 2018. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  3. Vrela Cetine Turistička zajednica Knin. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  4. a b Izvor Glavaš Čisto podzemlje.. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  5. HINA: Predstavljena Matešova knjiga "Zaneseni ribar - pastrve" Index.hr. 7. travnja 2005.. Pristupljeno 6. listopada 2020.