Vizualni identitet
Vizualni identitet, kućni stil ili imidž tvrtke ili korporacije kreira se i osmišljava grafičkim dizajnom i marketingom, provodi na sve segmente poduzeća i najčešće definira pomoću priručnika osnovnih standarda. Vizualni identitet je zbroj svih aspekata koje poduzeće formira kao vlastito, prepoznatljivo i konzistentno, kroz sva sredstva komunikacije, promocijom i distribucijom materijala, podjednako unutar i izvan poduzeća.
Izgradnja identiteta tvrtke uredi
Budući da tvrtka ili korporacija u svom sastavu ima niz objekata: tvornice, same proizvode, pisane materijale, vozila, uniforme i sl., a bavi se i propagandnom aktivnošću, o svemu tome stječu cjelovite dojmove klijenti, zastupnici, financijeri, najšira javnost i vlastito osoblje.
Vizualni identitet nastaje planiranim, koordiniranim i profesionalnim djelovanjem u oblikovanju pojedinih elemenata vizualne prezentacije poduzeća, koje je usklađeno s čitavom koncepcijom marketinga. Identitet tvrtke predstavlja prije svega sistematiziranje i kontroliranje nastupa tvrtke u javnosti. U tom smislu osnovu identiteta tvrtke predstavlja priručnik (ili knjiga standarda) za njegovo provođenje, koji sadrži standarde primjene elemenata vizualne prezentacije za svaki konkretan i pretpostavljeni slučaj. U organizacijskom i pravnom pogledu poželjno je da priručnik ima karakter osnovnih normativnih akata poduzeća.
Nadalje, jednu od osnovnih karakteristika realizacije identiteta tvrtke predstavlja kontinuiranost djelatnosti na uspostavljenju tog identiteta. U tom smislu i priručnik standarda treba shvatiti kao dinamički, a ne statički i zaokruženi sustav, tj. kao priručnik koji se stalno upotpunjuje, izmjenjuje i usavršava. Ovo usavršavanje mora biti programirano i terminski, kadrovski i organizacijski planirano.
Prednost identiteta tvrtke jest u ekonomičnosti nastupa na tržištu. Naime, efekti svake marketinške akcije koja je podređena osnovnoj koncepciji identiteta kumuliraju se (zbrajaju), što u slučaju provedbe akcije marketinga bez strateškog plana identiteta tvrtke nije slučaj. Praktički, svaka se ekonomsko-propagandna akcija ili druga marketinška akcija u javnosti gubi nedugo nakon prestanka njezina provođenja i djelovanja. Niz međusobno nekoordiniranih akcija ne ostavlja željeni učinak.
Postavke korporativnog identiteta uredi
- radi se o sređenom sustavu vizualne prezentacije tvrtke
- radi se o predodžbi tvrtke u javnosti, dakle, konačni ciljevi nisu likovni atributi identiteta, nego način na koji likovni elementi djeluju na stvaranje predodžbe o tvrtki. Ova djelatnost na relaciji identiteta tvrtke dovodi u situaciju direktnog spajanja djelatnosti grafičkog dizajna i sociopsiholoških istraživanja.
Utvrđivanje opsega vizualog identiteta predstavlja jednu od pripremnih faza realizacije. Opseg djelovanja na izradi identiteta zavisi od slučaja do slučaja, odnosno od konkretne situacije, specifičnosti poduzeća, njegove pozicije u široj i profesionalnoj javnosti, itd.
Korporativni identitet obuhvaća ukupnost proaktivnih, reaktivnih i nenamjernih aktivnosti i poruka organizacije. Definiranje identiteta također prethodi u oblikovanju imidža i reputacije.
Osnovni principi identifikacije (vizualne konstante) uredi
Sljedeće osnovne likovne elemente možemo izdvojiti kao one koje nalazimo u najvećem broju modela stvaranja identiteta tvrtke:
- Naziv poduzeća → izbor naziva od presudnog je značaja za poduzeće jer naziv ima karakter signuma (znaka), kojim se čitavo poduzeće u svim vizualnim i verbalnim komunikacionim situacijama objašnjava. Osim osnovnih parametra naziva poduzeća, koje mora zadovoljiti (jasnoća, čitljivost, informativnost, adekvatnost, asocijativnost itd.), naziv mora biti usklađen s elementima marketinga (ekonomska propaganda, promocija, odnosi s javnošću i sl.);
- Zaštitni znak poduzeća → također mora biti usklađen s osnovnim težnjama reprezentativnosti, jasnoće, atraktivnosti, jednostavnosti, mogućnostima aplikacije itd., uključujući njegove varijacije (pozitiv-negativ boje, veličine itd.);
- Logotip → predstavlja stilizirana slova naziva poduzeća ili njegove kratice; često zamjenjuje zaštitni znak, ali to ne mora biti, nego se sa zaštitnim znakom može upotpunjavati;
- Boje poduzeća moraju biti unaprijed programirane u svim svojim varijantama intenziteta, tonova i karaktera. Boje mogu imati i funkciju kôda, bilo da globalno predstavljaju karakter poduzeća, bilo da postoji koloristički kôd označavanja pojedinih pogona, odjela i poduzeća u tvrtki;
- Kućno pismo → predstavlja karakterističan tip slovnih znakova (tipografija) koji se u okviru kreiranja identiteta odabire iz postojećih tipografskih modela. Pored karakterističnosti (koja od velikih tvrtki rezultira konstrukcijom i posebne tipografije), treba odabrati i takav tipografski repertoar koji se lako nalazi u različitim reproduktivnim sustavima;
- Vizualni identitet potom se prosljeđuje na:
- primarna sredstva komunikacije (listovni papir, omotnica, pečat, posjetnica, poslovna mapa, diploma, pozivnica, iskaznica, ulaznica, dopisnica...)
- sekundarna sredstva komunikacije (oglas, plakat, brošura, zastava, stolna zastavica, natpis na vozilu...)
- medijska sredstva komunikacije (oglas, plakat, prospekt, letak, displej, vrećica, naljepnica, godišnje izvješće, rokovnik, kalendar...); razlika u odnosu na sekundarna sredstva je utoliko što se definirani kućni stil npr. oglasa ili plakata prilagođava određenim proizvodima ili kampanjama
- gotove proizvode (olovka, kapa, majica, upaljač, šalica...)
- ambalažu proizvoda (identitet grupe proizvoda, kolekcije, transportne ambalaže, etikete, privjesnice, naljepnice...)
- publikacije (časopis, novine, knjige...)
- signalistiku (smjerokazi, znakovi i obavijesti)
- uniforme