Vlado Černozemski

Vlado Černozemski (bug. Владо Черноземски), pravim imenom Veličko Dimitrov Kerin (bug. Величко Димитров Керин) (selo Kamenica,[1] Bugarska, 19. listopada 1897.Marseille, 9. listopada 1934.), bio je bugarski[2][3] revolucionar i član VMRO.

Vlado Černozemski

Životopis uredi

Po bugarskim i makedonskim izvorima Černozemski je rođen u selu Kamenica, danas dio grada Velingrad, u Bugarskoj.[4] VMRO-u se pridružio 1922. godine. Nakon što je ubio jednog istaknutog bugarskog komunista 1924. godine, 1928. godine osuđen je na smrt, no pomilovan je od strane cara Borisa III., 1932. godine. Također je ubio člana VMRO-a 1930. godine.

Černozemski je ubilačku karijeru nastavio i izvan domovine. On je 9. listopada 1934. godine u Marseilleu, Francuska, ubio jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića prilikom čega je smrtno ranjen i francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou. Nakon atentata, Černozemski, pogođen s više metaka u tijelo, isječen udarcima sablje i linčovan od gnjevne mase, prebačen je u ured marseilleske službe sigurnosti, gdje je ostavljen i bez medicinske pomoći umro, ne izgovorivši ni jednu riječ. Kod atentatora je pronađena čehoslovačka putovnica na ime Petrus Keleman, dva pištolja, mauzer kalibra 7,62 mm i valter, dvije bombe, busola i 1.700 franaka. Putovnicu je 20. svibnja 1934. godine izdao čehoslovački konzulat u Zagrebu.[5]

Nekoliko desetljeća kasnije utvrđeno je da je francuski ministar vanjskih poslova Barthou bio žrtva zalutaloga metka što ga je ispalio jedan francuski policajac, ciljajući Černozemskoga.[6] Nakon marseilleskog atentata, mnogi Bugari, Albanci i Hrvati su smatrali Černozemskog za heroja koji je ustao protiv tiranije. Tajno je pokopan na nepoznatom mjestu.

 
Černozemski u ustaškoj odori. Slika iz 1934. g., privatna zbirka. Autor slike: nepoznat.

Izvori uredi

  1. Zvonimir Despot, Tko je u Marseilleu 1934. ubio kralja Aleksandra, a tko Louisa Barthoua?Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. studenoga 2013. (Wayback Machine), "Radi se zapravo o Veličko Georgiev Kerinu, sinu Dimitrija Veličko Kerina i Rize Hristokove Abadijeve, rođenom 18. listopada 1897. u Kamenici, u Bugarskoj."
  2. Македонска Енциклопедија, Македонска Академија на Науките и Уметностите, Лексикографски Центар, Скопjе, 2009, главен и одговорен редактор академик Блаже Ристовски, Том 2 М-Ш, стр. 1621: "Вистинското име му е Величко Димитров Керин, Бугарин..."
  3. Request of the Yugoslav government under article 11, paragraph 2, of the Covenant: Communication from the Hungarian government, Hungary - Yugoslavia, League of Nations, Tibor Eckhardt, Publisher League of Nations, 1934, p. 8.
  4. Zvonimir Despot, Tko je u Marseilleu 1934. ubio kralja Aleksandra, a tko Louisa Barthoua?Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. studenoga 2013. (Wayback Machine), "Radi se zapravo o Veličko Georgiev Kerinu, sinu Dimitrija Veličko Kerina i Rize Hristokove Abadijeve, rođenom 18.listopada 1897. u Kamenici, u Bugarskoj."
  5. Zvonimir Despot, Tko je u Marseilleu 1934. ubio kralja Aleksandra, a tko Louisa Barthoua?Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. studenoga 2013. (Wayback Machine), preuzeto 12. studenoga 2013.
  6. Zvonimir Despot, Tko je u Marseilleu 1934. ubio kralja Aleksandra, a tko Louisa Barthoua?Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. studenoga 2013. (Wayback Machine)
    »Nepobitan dokaz da Makedonac Kelemen (a još manje tri Hrvata) nije bio ubojica Louisa Barthoua je izvješće stručnjaka-vještaka od 9. listopada 1935. koje je sastavio dr. G. Béroud ravnatelj Policijskog stručnog laboratorija u Marseilleu i P.Gatimel stručnjak za oružje. Evo što kažu autori ovog izvješća: “Metak pronađen u kraljevom automobilu na lijevoj strani gdje je sjedio ministar Barthou, je blindirani bakreni projektil s 8 mm čahurom, model 1892. Ovaj metak istog je kalibra kao i meci koje su ispalili policajci. Metak nije ispaljen ni iz jednog od pištolja u posjedu Kelemena. I stručnjaci zaključuju: “Blindirani bakreni metak pronađen u kraljevom automobilu odgovara mecima kojima su pucali policajci”.«, preuzeto 12. studenoga 2013.

Vanjske poveznice uredi