Zagreb na Savi je multidisciplinarni projekt iskorištavanja rijeke Save od granice sa Slovenijom do Siska, a prvenstveno je namijenjen rješenju zagrebačkih potreba vodoopskrbe, obrane od poplava, zaštite okoliša i korištenja hidroenergetskih potencijala toka Save. Tvrtka smještena u Zagrebu, Program Sava d.o.o. dobila je povjerenje Vlade RH te mandat za upravljanje cijelim projektom. Osim nje uključeni su i Vlada RH, Hrvatske vode, Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija te HEP grupa.[1] 

Povijest uredi

Mnogi gradovi u svijetu pa tako i u Europi leže na rijekama, velika većina njih je saživjela sa svojim rijekama, od Berlina i Spreea preko Dunava i svih njegovih velikih gradova u Europi do Ljubljane koja je također na Savi. Zagreb još od vremena starih Rimljanja nije koristio vodni potencijal iako se nalazio na vodenom put Neviodunum (kod Krškog) – Andautonija – Siscia što dokazuje i činjenica da se između samog grada i rijeke nalazila ogromna često nepremostiva močvara. Grad i gradski oci ne znaju što bi s rijekom do dolaska Milana Lenucija na prijelazu s 19. na 20. stoljeće kada niču prvi planovi za Savu, doduše ne u prvom planu. Prema Lenucijevoj ideji Zagreb je trebao dobiti industrijsku zonu istočno od Trnja koja bi sadržavala kompleks sajmišta, klaonicu, spalionicu smeća te kemijsku tvornicu i gradsku luku. Poplave su neminovna poveznica Zagreba i Save, a posljednja se zbila 1964. kada je i izgrađen kolosalni nasip koji danas doslovno dijeli grad na dva dijela. 

Koncepcije uredi

Kako su u Republici Sloveniji već izgrađene tri hidroelelektrane HE Boštanj, HE Arto - Blanca te HE Krško ukupno instalirane snage 110.5 MW a u planu je pustiti u pogon i još dvije u Mokricama i Brežicama pri čemu bi potonja bila najveća s 45 MW, hrvatsko se rano posavlje susreće s problemima u i oko korita same rijeke. Tako se dno rijeke snižava sve više i više, a time se ugrožavaju podzemni pitki izvori na području grada Zagreba.

Do 2003. izrađeno je mnogo koncepata kako riješiti Savu u Zagrebu, a među njima je i ono koje trenutno vlada. Svima njima je zajedničko da veći dio protoka Save ide kroz Zagreb, ali prelaskom u novi milenij krenulo se i s novim razmišljanjima. Tako su razvijene dvije nove ideje. Prva se zasniva na studiji iz 2002. koju je izveo Elektroprojekt d.d. u suradnji s Građevinskim fakultetom u Zagrebu, a temelj joj je pet hidroelektrana HE Podsused, HE Prečko, HE Drenje te HE Zagreb. Ponuđene su i ideje: prilagodne kanala Sava - Odra te njegovo produljenje do Stružeca Posavskog odnosno u duljini pet kilometara, gradnje spremnika za HE Podsused čime bi se dodatno smanjile mogućnosti poplavljivanja, dodatno osiguranje nasipima Lonjskog i Odranskog polja, gradnja ustave u Palanjeku za bolju regulaciju prethodnog, brodsku prevodnicu u sklopu HE Strelečko te izgradnja mosta.

Najnovija i među strukom najprihvatljivija je ona iz 2013. Ona je prva koja većinski protok Save „šalje“ odteretnim kanalom Sava – Odra, odnosno u ovom konceptu proširenim i produljenim kanalom Sava – Sava do blizine Prevlake. Tim bi se postupkom trebalo prokopati još novih 5 kilometara dionice te proširiti kanal s desne strane jer su na lijevoj naselja, a dubina kanala bila bi između 6,3 do 10,9 metra. Znatno je veći broj predviđenih hidroenergetskih objekata nego u prvoj opciji. HE  Podsused, HE Prečko kao u prvoj opciji te HE Sisak kao zamjena za HE Strelečko te četiri nove kroz sami Zagreb MHE Jarun, MHE Sanci, MHE Petruševec i MHE Ivanja Reka. Osim navedenih na putu Save od Slovenije do Siska nalazile bi se još: VHS Zaprešić, ustava Lučko, Kanal Sava-Sava s ustavom Odra, HES Sisak te ustava Palanjek. 

HES Sisak uredi

 
HES Sisak.

Izvori uredi

  1. Dionici programa, pristupljeno 14. prosinca 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2016. Pristupljeno 14. prosinca 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice uredi