Markižansko otočje

(Preusmjereno s Îles Marquises)

Markižansko otočje (fr. Îles Marquises) je skupina od 15 otoka i otočića u Tihome oceanu, u Francuskoj Polineziji. Najosamljenije je tihooceansko otočje, smješteno 6500 km zapadno od Australije i 5500 km sjeveroistočno od Kalifornije.[2] Domorodačko stanovništvo otočje naziva Te Henua Enana (Zemlja ljudi).[3]

Markižansko otočje
franc. Îles Marquises / južno markižanski: Te Fenua ʻEnata / sjeverno markižanski: Te Henua Enana
Zemljovid Markižanskoga otočja
Zemljovid Markižanskoga otočja
Geografija
LokacijaTihi ocean
Koordinate9°27′S 139°23′W / 9.450°S 139.383°W / -9.450; -139.383
Vremenska zonaUTC-9:30
Broj otoka15
Površina1049,3 km²
Najviši vrhMount Oave (1.230 m)
DržavaFlag of France.svg Francuska Polinezija
Demografija
Ukupno stanovnika9346 (2017.)
Najveće naseljeTaiohae  (2183 (2017.)[1])
Zastava Markižanskoga otočja

Glavni su otoci Nuku Hiva, Ua Pu, Ua Huka, Hiva Oa i Fatu Hiva. Markižansko otočje jedno je od pet administrativnih podjela Francuske Polinezije. Glavni grad je naselje Taiohae na otoku Nuku Hiva.

PovijestUredi

Otočje je otkrio španjolski istraživač Álvaro de Mendaña 1595., nazvavši ga Maquis po svom zaštitniku markizu od Cañete, no nije se na njemu zadržao. Krajem XVIII. st. na otočje dolaze katolički misionari, koji pokrštavaju domorodce i zabranjuju patutiki (tetovaže), pahu (bubnjeve), paepae (mjesta za žrtvovanje ljudi), markižanski jezik, tradicijske plesove i izradu skulptura. Ipak, u drugoj polovini 20. stoljeća misionar Hervé-Marie Le Cleac'h prevodi bogoslužje na markižanski, premienuje biskupiju i vraća zapljenjene umjetnine iz Francuske, radeći na oživljavanju tradicijskoga obrtništva i mjesnih običaja. Smatra se da su tijekom kolonizacije u novomu vijeku male boginje, sifilis i ospice smanjile stanovništvo za preko 90% posto.[4]

BilješkeUredi

  1. Population. Institut de la statistique de la Polynésie française (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. lipnja 2019. Pristupljeno 7. lipnja 2019.
  2. Bakran, str. 37.
  3. Bakran, str. 42.
  4. Bakran, str. 40.

LiteraturaUredi

  • Bakran, Ana. Markižansko otočje u Francuskoj Polineziji - Iluzija raja usred Tihog oceana. Meridijani, 211: str. 36-45.


  Nedovršeni članak Markižansko otočje koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.