Đorđe Božović

Đorđe "Giška" Božović (srp. Ђорђе Божовић Гишка), Peć, 16. rujna 1955. – Gospić 15. rujna 1991) bio je srpski kriminalac i osnivač i zapovjednik srpske paravojne formacije Srpska garda koja je djelovala u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata.[1]

ŽivotopisUredi

Božović je rođen 16. rujna 1955. u Peć, od oca Gavre Božovića iz plemena Kuči i majke Milene. Otac je bio umiješan u kriminalne aktivnosti i poslije ubojstva jednog Nijemca u Kölnu, mijenjaju obiteljsko prezime u Božović te otišao za SAD. Zajedno sa svojom majkom i mlađom sestrom Slavicom, Đorđe je živio u Inđiji do 1964. kad se obitelj seli u Beograd.

Po dolasku u Voždovac, upoznaje Branislava "Belog" Matića s kojim postaje prijatelj i s kojim zajedno trenira boks u boksačkom klubu Radnički. Uskoro započinju i ulične borbe i prvi sukobi s policijom kada dobiva nadimak Giška. S napunjenih 13 ilegalno prelazi granicu prema Italiji samo da bi pokazao da to može. Postaje prijatelj s Borisom Petkovim i Rankom Rubežićem i s njima i Belim, predstavlja okosnicu voždovačke kriminalne grupe.

Kriminalna karijeraUredi

Giška je imao dobre veze sa srpskom (bio je prijatelj s Ljubom Zemuncem) i crnogorskom mafijom i još kao vrlo mlad postaje jedan od vođa u kriminalnom miljeu. Njegove veze s drugim poznatim članovima beogradskog podzemlja znale su biti prijateljskog karaktera ali i neprijateljskog, nekad sa smrtnim posljedicama. Kasnih 1980-ih Giška je zajedno s kriminalcem Željkom Ražnatovićem "Arkanom" i slikarom Draganom Maleševićem "Tapijem", upravljao noćnim klubom Amadeus na Tašmajdanu. Prema Boži Spasiću, koji je radio za državnu sigurnost, Arkanu i Giški je bilo dozvoljeno upravljanje klubom od strane UDBE u zamjenu za usluge koje su ova dvojica tijekom godina napravili za UDBU. Ipak poslije otkrića da se klub bavio i nezakonitim radnjama, UDBA ga zatvara.[2]

Srpska gardaUredi

Božović je osnovao paravojnu formaciju Srpsku gardu zajedno s vođom Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuk Drašković, njegovom suprugom Danicom Drašković i Branislavom "Belim" Matićem.[3]

Ova paravojna jedinica je vojnu obuku stjecala u logoru koji je bio smješten kod Borskog jezera, nedaleko grada Bora u Srbiji.[3] Kasnije je ova formacija učestvovala u borbama u Hrvatskoj, nedaleko Gospića.[4] Dijelovi ove formacije učestvovali su također i u ratu u Bosni i Hercegovini.[5] Božović je bio prvi zapovjednik ove formacije i poginuo je nedaleko Gospića.[6] Neke osobe su tvrdile da je poginuo od posljedica "prijateljske vatre" koju je naredio Zdravko Tolimir ili "vlada" Republike Srpske Krajine.[7] Glavni sponzor ove formacije Branislav Matić ubijen je u kolovozu 1991. u Beogradu.[8]

IzvoriUredi

  1. Giška i gardisti zalud izginuli, Glas javnosti, August 1, 1999
  2. ORGANIZOVNI KRIMINAL I DRŽAVA (3) Kriminalci u obračunu sa političkim emigrantima i špijunima;Blic, 28 November 2003
  3. a b Serbian Guard, party army of the SPOInačica izvorne stranice arhivirana 28. studenoga 2009., Danas
  4. Zoran Kusovac. Serbia's Inadequate Opposition. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2005. Pristupljeno 3. ožujka 2014.. the establishment of the SPO’s own paramilitary unit — the Serbian Guards (Srpska Garda), which attacked the Croatian town of Gospic in 1991
  5. Criminal: Death of Branko Lainovic. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2020. Pristupljeno 3. ožujka 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. Belgrade underground, Vreme
  7. Giška and guards died for nothing, Glas javnosti
  8. Target of Unknown Assassins