Đuro Đapić Đuketa

Đuro Đapić - Đureta (Bitelić, 10. listopada 1920. – blizina manastira Pive, lipanj 1943.[1]) bio je sudionik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj.

Đuro Đapić - Đureta
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 10.10.1920
Mjesto rođenja Bitelić
Mjesto smrti Sutjeska
Nacionalnost Srbin
Puno ime Đuro
Nadimak Đuketa
Titule narodni heroj
Opis vojnoga službovanja
Ratovi II svjetski
Važnije bitke Čilaš,Neretva,Sutjeska,
Vojska NOV Jugoslavije

Životopis uredi

Rođen je 10. listopada 1920. u podinarskom selu Biteliću, u siromašnoj seljačkoj obitelji. U selu nije bilo osnovne škole, a zbog siromaštva otac ga nije mogao dati da pohađa školu u susjednom selu već mu je, kao najstarijem djetetu, povjerio poslove obrade zemlje i čuvanja stoke. Sa svojim vršnjacima i rođacima učio je pisati, a na prelima u dugim zimama slušao je Đuro junačke narodne pjesme, pogotovo one iz prošlosti junačke Cetinske krajine. Već u sedamnaestoj godini druguje s komunistima Bitelića, jednog od revolucionarnih žarišta sinjskog područja. Godine 1939. sekretar je omladinske grupe svoga sela. Stupivši u organizirani revolucionarni pokret, osjetio je potrebu za učenjem, pa je, u proljeće 1939. godine, s vrlo dobrim uspjehom, privatno u Sinju, položio četiri razreda osnovne Škole. Neposredno pred napad fašističkih sila na Jugoslaviju, Đuro je širio utjecaj KPJ među mladeži Bitelića.[2]

Posle kapitulacije stare Jugoslavije, organizirao je, i sam učestvovao u skupljanju oružja i municije i radio na pripremanju ustanka u svom kraju. Sredinom 1941. primljen je u KPJ. 9. VIII 1941. stupio je u Sinjski NOP odred sa svojim drugovima. Učestvovao u napadu na ustaše i kidanju linija na cesti Sinj—Prolog kod Čilaša, i s odredom prešao u Kamešnicu. Zbog stradanja Splitskog NOP odreda kod Košuta, partijsko rukovodstvo Dalmacije je donijelo odluku da se nekompromitirani partizani privremeno povrate u svoja sela. Đuro je ostao u grupi partizana na Dinari, neumorno radeći na jačanju partijskih organizacija i na širenju bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda ovoga kraja. Poseban je njegov doprinos u uspostavljanju i stalnom funkcioniranju veza Sinja s Bitelićem i Vrdovom zbog prihvaćanja novih boraca, naročito onih s primorja.[1]

Posle uspješno izvedenih zadataka u selima Podinarja, Đapić je, odlukom Kotarskog komiteta KPM za Sinj, sredinom prosinca 1941, postavljen za politkomesara Dinarske partizanske grupe (koja se zvala i Dinarski NOP odred). S njome se istakao u napadu na talijansku kolonu, 3. siječnja 1942. na Čilašu, zatim u odbijanju napada jakih talijanskih snaga na slobodnu teritoriju Dinare, travnja 1942, i u drugim borbama koje je vodio Srednjodalmatinski NOP odred.

Šestog rujna 1942, formiranjem 1. dalmatinske NOU brigade, Đuro je ušao u sastav njenog 1. bataljona i postavljen za vodnika 1. čete. S ovom proslavljenom dalmatinskom jedinicom učestvovao je u svim borbama, a istakao se posebno kao bombaš u napadu na Jajce, 26. studenog 1942, i u borbama za Prozor, sredinom veljače 1943, u vrijeme IV neprijateljske ofanzive. U prvom napadu je medu prvima, sa svojom jurišnom grupom, pokidao neprijateljsku žičanu ogradu i probio se u grad.[2]

Krajem svibnja 1943. u borbama kod manastira Pive je teško ranjen u nogu, i nepokretan prebačen u Centralnu bolnicu, koja se kretala s 3. divizijom NOVJ-a. Nekoliko dana kasnije, između 10. i 12. lipnja 1943, među mnogim ranjenicima NOVJ-a njemački fašisti su ubili i teško ranjenog i nepokretnog Đuru Đapića Đuketu.[1]

Njegovim primjerom pošla je cijela njegova porodica: oca su mu talijanski fašisti uhvatili u selu Hrvace, u proljeće 1942, gdje je išao po partijskom zadatku i otjerali u koncentracioni logor; majka Boja mu je poginula u provođenju jednog od mnogih karavana po Dinari, u zimu 1943; sestra Milica, borac 3. dalmatinske NOU brigade, poginula je u jurišu.narodnim herojem proglašen je 20. prosinca 1951. godine.[1][2]

Literatura uredi

  • Narodni heroji Jugoslavije, „Mladost“, Beograd 1975. godina
  • Marinko Perić: "Sinj i Cetinska krajina u borbi za slobodu", Turističko društvo "Cetinska Krajina", Turist biro "Alkar", Sinj 1974.

Izvori uredi

  1. a b c d Portal NHJ
  2. a b c Narodni heroji Jugoslavije, 204.-205. str.

Vanjske poveznice uredi