Đuro Jakčin
Đuro Jakčin (Beč, 22. veljače 1889. – Sofija, 16. veljače 1944.), pomorski časnik NDH, prvi zapovjednik mornarice NDH i diplomat NDH.
| Đuro Jakčin | |
|---|---|
 Mile Budak (u sredini) i Đuro Jakčin (desno)
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 22. veljače 1889. |
| Mjesto rođenja | Beč |
| Datum smrti | 16. veljače 1944. |
| Mjesto smrti | Sofija, Bugarska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | ? - 1918. 1941. - 1943. |
| Čin |  admiral
|
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Vojska | .svg){kind=small} Austro-ugarska vojska Hrvatsko domobranstvo
|
| Rod vojske | Austro-ugarska ratna mornarica Hrvatska mornarica
|
| Zapovijedao | Hrvatska mornarica |
| Odlikovanja |  Red krune kralja Zvonimira 1. stupnja sa zvijezdom
|
Životopis uredi
Jakčin je rođen u Beču 1889. Kao bivši kapetan bojnog broda,[1] 10. travnja 1941. postao je zapovjednik Hrvatske mornarice s činom kontraadmirala[1] te je na tom položaju ostao do 17. rujna 1943. Tijekom boravka na mjestu zapovjednika mornarice služio je i kao vojni ataše u Berlinu, jer su Rimski ugovori branili NDH ustrojavanje mornarice. Bio je ataše do studenog 1942., kad postaje časnik za vezu sa 7. SS divizijom "Princ Eugen". Tu je dužnost vršio do rujna 1943., kad je imenovan veleposlanikom NDH u Bugarskoj, gdje iznenada umire prirodnom smrću u veljači 1944. Pokopan je na Mirogoju.[2]