Šaktizam (sanskrt Śāktaḥ; engleski Shaktism) sekta je hinduizma, u kojoj je žensko božanstvo (ili ženska energija/moć) vrhovno biće i esencija svemira, počelo od kojeg sve proizlazi.[1][2][3] Vrhovna božica, često znana kao Šakti („moć/snaga”), pojavljuje se, prema vjerovanju hinduista, u mnogo oblika. Šaktisti vjeruju da se njezina moć pojavljuje i u ženama i u muškarcima, ali je u muškarcima pasivna. Sam šaktizam uključuje mnoge tradicije hinduizma, mnoštvo božica (oblici Šakti) i mnogo vjerskih himni koje slave žensku energiju, od kojih su najpoznatije Lalita Sahasranama i Devīsūkta. Najpoznatiji oblici velike Šakti su Durga (božica-ratnica), Kali, Sarasvati, Lakšmi i Parvati (Šivina supruga).

Lalita – oblik velike božice Šakti

Božice su spomenute mnogo puta u Vedama, no njihova je važnost tamo ipak manja od one bogova. Himne božicama nalaze se u slavnom indijskom epu Mahabharati. Budući da hinduizam naučava mnogo duhovnih puteva te ne isključuje monoteizam — ili čak ateizam — neki hinduisti vjeruju u samo jedno božanstvo, koje se pojavljuje u mnogim oblicima bogova, božica i ljudi, pa ima i šaktista koji vjeruju da je Božica (Devi) jedino božanstvo.

Najvažnije božice uredi

Ovo je popis najvažnijih hinduističkih božica, oblikâ Šakti:

Božice predstavljaju žensku energiju bogova, koji ne bi mogli postojati bez te energije.

Žrtve uredi

Premda hinduizam uglavnom promiče ahimsu („nenasilje”), neki šaktisti prinose životinjske žrtve[4] Kali, u istočnoj Indiji, kao i u Nepalu, što je povezano s mitom o Durgi, koja je pobijedila demon-bivola. Žrtvovanje životinja mnogo se rjeđe odvija u južnoj Indiji, gdje se nalaze mnogi Šaktini hramovi. Žrtvovanje božicama u Radžastanu uključivalo je ubijanje koza, što su činili mladići koji su se pripremali za ulazak u „doba muževnosti”.

Pogledajte također uredi

Izvori i bilješke uredi

  1. Klaus K. Klostermaier (2010). Survey of Hinduism, A: Third Edition. State University of New York Press. str. 30, 114–116, 233–245. ISBN 978-0-7914-8011-3.
  2. Flood, Gavin D. 1996. An Introduction to Hinduism. Cambridge University Press. str. 174–176
  3. Thomas Coburn (2002), Devī-Māhātmya: The Crystallization of the Goddess Tradition. Motilal Banarsidass, str. 1–23.
  4. Rachel Fell McDermott (2011). Revelry, Rivalry, and Longing for the Goddesses of Bengal: The Fortunes of Hindu Festivals. Columbia University Press. str. 204–205. ISBN 978-0-231-12919-0.