Školica

Školica je stara dječja igra popularna u cijelom svijetu, uključujući Hrvatsku. Igra se na tlu i spada u grupu igara sa skakanjem. Igra je pogodna za razvoj motoričkih vještina te se koristi u vrtićima i školama u nastavi fiskulture.

Primjer oblika školice.

PovijestUredi

 
Duvergerova slika "Školica"

Ne zna se točno kad i gdje se igra pojavila. Spominje se u starim kineskim tekstovima iz 2357. Pr. Kr. te u kasnijim egipatskim i grčkim tekstovima. Preteča je kasnijih igara na ploči, kao što su go, šah i dama.

U Rimskom Carstvu, djeca su imitirala vojnike koji su u sklopu obuke pod punom opremom skakali na jednoj nozi po kvadratima raspoređenim na dužini od 30-ak metara. Igra se spominje kod Plinija, a na rimskom Forumu pronađen je crtež školice, koji također datira iz razdoblja Carstva.

Već u Srednjem vijeku igra je bila rasprostranjena u čitavoj Europi, opisana u likovnim i literarnim djelima, kao na primjer u Rabelaisovom romanu Gargantua i Pantagruel.

Način igreUredi

Igru može igrati i jedan igrač, ali se obično igra kao natjecanje u grupi. Igra je individualna, to jest svaki igrač igra za sebe, a igrači nastupaju jedan za drugim. Cilj igre je proći školicu po određenim pravilima. Pobjednik je igrač koji prvi prođe školicu.

Igra školice rasprostranjena je u čitavom svijetu, te se i pravila razlikuju. Međutim, osnovna pravila su ista:

  • Na tlu (može biti bilo koja podloga) nacrta se školica koja može biti u različitim oblicima. Polja školice su najčešće kvadrati, ali mogu biti i drugačija, na primjer trokuti ili polukrugovi. Broj i veličina polja mogu se prilagoditi uzrastu. Uobičajeno je svako polje označiti brojem.
  • Kroz školicu se prolazi skakanjem, odnosno skakutanjem (manji češći skokovi). Skakuće se na jednoj nozi u jednostrukim i na dvije noge u dvostrukim (paralenim) poljima (svaka noga u svom polju).
  • Rekvizit za igru je neki manji predmet, kao što je plosnat kamenčić (plojka), komad crijepa i slično. Treba biti plosnat da bi se preciznije bacio i da se ne bi otkotrljao iz polja školice.

Jedan od lakših načina igre:

  • Igrač stane pred školicu i baci kamenčić na polje broj 1. Zatim po poljima odskakuće do kraja školice (označen polukrugom ili pravokutnikom širine dva kvadrata). Tu se na obje noge okrene za 180° i odskakuće natrag do prvog polja, gdje se saginje (također na jednoj nozi), uzima kamenčić i iskače iz školice.
  • Ako igrač prođe čitavu školicu bez greške, nastavlja na isti način, bacajući kamenčić na sljedeće polje sve dok ne završi igru.
  • Greške su ako igrač baci kamenčić u pogrešno polje, nagazi liniju polja, izađe van polja ili stane s obje noge u jednostruko polje. Ako igrač napravi grešku, nastavlja gdje je stao nakon što ostali igrači prođu svoj red.
  • Pobjednik je igrač koji prvi prođe kroz školicu. Ako je više igrača uspješno prošlo, igra se nastavlja dok se ne odluči pobjednik.

Značaj za razvojUredi

Igra je pogodna za razvoj vještina djece jer usavršava ravnotežu, koncentraciju, koordinaciju tijela, preciznost bacanja. Usto, mlađa djeca uče crtanje i brojeve. Stoga mnogi vrtići i škole imaju školicu u nastavi tjelesnog odgoja.

UtjecajUredi

 
Skulptura u zabavnom parku u blizini Pertha.

Igra i njen naziv imaju širok utjecaj na razna područja, na primjer:

  • Na trgovima ili u parkovima mnogih gradova iscrtana je školica, ili je prikazana kao skulptura. Često se nalazi i u dječjim ustanovama (na primjer u bolnicama).
  • Najpoznatije djelo argentinskog književnika Julija Cortázara je roman "Igra školice" (Rayuela) iz 1963. godine.
  • Ronald Neame je 1980. godine snimio film pod naslovom Igra školice.

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Školica