Željezara Vareš

Visoka peć u Majdanu

Željezara Vareš je bivše poduzeće u Varešu.[1]

PovijestUredi

Osnovala ju je Austro-Ugarska 1891. godine. Podignuta je za potrebe topljenja i prerade željezne rude. U povijest je više puta prošla prenamjene, uređivanja i promjene u smislu proizvodne namjene i izgleda. Stalna je bila osnovna djelatnost topljenja i prerade željeza.[1] 16. kolovoza 1891. godine puštena je u rad prva visoka peć. To je bila prva visoka peć u BiH i u ovom dijelu Europe. Tako je počela industrijalizacija Vareša i šire regije.[2] U najboljim vremenima rudnik željezne rude i željezara zapošljavali su 3.000 radnika. Svako je domaćinstvo prije rata imalo po jednog zaposlenog u tom subjektu i standard života bio je dobar.[3] Dugo je uspješno poslovala crna metalurgija u ovom kraju.[2] Vareš je od 1945. do 1992. bio da je u doba dogovorne ekonomije bila jedna od najsolidarnijih općina. Stalno je bio spreman pomoći drugima ulagajući. U Sarajevu je među ulagačima u izgradnju bivše Energoinvestove poslovne zgrade u bivšoj ulici JNA bio Rudnik i željezara Vareš. Vareš je platio danak hiperprodukciji. Zapošljavao je 5000 osoba u metalnoj industriji. U drugoj polovini 20. stoljeća bila je neplanska politika s rudarstvom i metalurgijom. 1980-ih Jugoslaviju je zahvatila ekonomska kriza, država je gotovo bankrotirala, a u Varešu je u rudači osiromašilo željezo u koncentratu. Bio je preveliki udio sumpora i ostalih oksidansa koji štete okolišu. Novi udarac zadala je Zenica koju je izgradio Vareš. Taj glavni kupac vareškog Rudnika i željezara postupno je otkazivao kupovinu te željezne rude. Uprava Rudnika i željezare Vareš naručili su studiju fizibilnosti od British Steel Company iz Londona 1985. i 1986. da bi se vidilo stanje u metalnoj industriji uz posebni naglasak na stanje u rudarstvu. Studija je pokazala neisplativost eksploatacije željezne rude po postojećim uvjetima. Održavanje eksploatacije značilo je prioniuti na skupo jamsko kopanje koje daje i manje rezultate. Za rješenje je ponuđeno restrukturiranje tadašnjeg Rudnika željezne rude na pet sestrinskih poduzeća: rudarstvo, visoka peć – željezara, tvornica rezervnih dijelova, mehanička radionica i amfibolitkamenolom. Započeto je pred rat. Ratom je devastirano sve vrijedno, a odlazak srednje i visoko školovanog kadra iz oblasti metaloprerade učinio je svoje. [4]

Odlukom Vlade FBIH od 1997. godine Rudnik i željezara Vareš prestali su s radom. Danas više nema rudnika i željezare u Varešu. Preostali rudokopi i pogoni vareške željezare u potpuno su ruševnom stanju.[2] Mještani pokušavaju zaštititi rudarsko i industrijsko naslijeđe. Prepreku čine vrlo loša privatizacija, neriješeni vlasnički odnosi i neslaganje lokalnih i viših razina vlasti.[3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 (boš.) Madeinbih Željezara Livnica Vareš (preuzeto 26. studenoga 2018.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Vareš 120 godina industrije u Varešu, 12. rujna 2011. (preuzeto 26. studenoga 2018.)
  3. 3,0 3,1 (boš.) Zurnal.infoDUHOVI PROŠLOSTI (Foto): U napuštenoj vareškoj željezari, 29. travnja 2015. (preuzeto 26. studenoga 2018.)
  4. (boš.) Kaportal.ba Radio Bobovac: Vareš, mjesto prirodnih bogatstava i divnih ljudi, bori se za opstanak: Općina će postojati do 1. januara, a onda…?, 1. studenoga 2015. (preuzeto 26. studenoga 2018.)