Žljezdasti nedirak

opis zljezdastog nedirka

Žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera, Royle) jednogodišnja je biljka iz porodice balzaminovki (Balsaminaceae). Glavni korijen razvija se na dubini od oko 15 cm, a pri dnu stabljike razvija se adventivno korijenje.[1]

Žljezdasti nedirak

OpisUredi

Na debeloj i jednostavnoj stabljici nalazimo suličaste do eliptične listove duge 5 do18, a široke 2,5 do 7 cm. Vrh lista ušiljen je, a rub pilast. Purpurno-ružičasti, rijetko bijeli, cvjetovi veliki su 2,5 do 4 cm. Ocvjećje je građeno od 3 lapa i 5 latica. Gornja latica je najveća, a 4 donje srasle su u po dva lateralna para. Pet prisutnih prašnika slobodno je. Plodnica je nadrasla i sastoji se od 5 međusobno sraslih plodnih listova. Plod je kijačasti tobolac dužine od 1,5 do 3 cm i glatke površine.[2]

Distribucija i staništeUredi

Zavičajni i areal vrste nalazi se u podnožju Himalaja od sjeveroistočnog Pakistana do sjeverne Indije. Žljezdasti nedirak unesena je i invazivna vrsta u dijelovima Europe, Kanade, SAD-a i Novog Zelanda Žljezdasti nedirak unesen je u Europu kao ukrasna vrsta, a u mnogim se europskim zemljama proširio slučajno, iz vrtova. Stanište žljezdastog nedirka su vlažna područja. U autohtonom arealu raste u vlažnim visokoplaninskim dolinama gdje se grupira, ali ne razvija monokulture. U Europi raste uglavnom uz obale rijeka, ali moguće ga je naći u šumama, uz pruge i u gradskim naseljima. Tvori guste monokulture[3].

U Hrvatskoj se žljezdasti nedirak prvi puta javlja krajem 60-ih i početkom 70-ih godina 20. stoljeća. 1968. zabilježen je uz obale Save uzvodno od Zagreba, gdje se proširio iz Slovenije. Prema podacima iz 2016. godine najrašireniji je na sjeverozapadu i istoku Hrvatske te u Pokuplju.[4]

InvazivnostUredi

Može istisnuti zavičajne vrste sa staništa kompeticijom za polinatore, a usto mijenja sastav zajednice beskralježnjaka na staništu. Predstavnik je ruderalne vegetacije.[1]

Žljezdasti nedirak pokazuje jaku kompetitivnu prednost čak i nad inače vrlo produktivnim zavičajnim vrstama kao što je kopriva (Utrica dioica ) za što vjerojatno djelomično zaslužna i alelopatija ili veća tolerancija stresnih uvjeta poput manjka nutrijenata.[5]

IzvoriUredi

  1. a b Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia, Igor Boršić, Ana Ješovnik, Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia, Tanja Mihinjač, Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia. 31. prosinca 2018. Invasive Alien Species of Union Concern (Regulation 1143/2014) in Croatia. Natura Croatica. 27 (2): 357–398. 10.20302/NC.2018.27.26. Pristupljeno 29. siječnja 2021.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. Flora Croatica Database : 5395. hirc.botanic.hr. Pristupljeno 29. siječnja 2021.
  3. [=https://www.cabi.org/isc/datasheet/28766 =Impatiens glandulifera (Himalayan balsam)] Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć). .org (engleski). Invasive species compedium. Pristupljeno 29. siječnja 2021.
  4. Gabrijel Horvat, Jozo Franjić. 29. veljače 2016. Invazivne biljke kalničkih šuma. Šumarski list. 140 (1–2): 53–64. 10.31298/sl.140.1-2.6. Pristupljeno 29. siječnja 2021.
  5. Michal Gruntman, Anne Katrin Pehl, Srijana Joshi, Katja Tielbörger. Siječanj 2014. Competitive dominance of the invasive plant Impatiens glandulifera: using competitive effect and response with a vigorous neighbour. Biological Invasions (engleski). 16 (1): 141–151. 10.1007/s10530-013-0509-9. Pristupljeno 29. siječnja 2021.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjske povezniceUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Impatiens glandulifera
 Wikivrste imaju podatke o: Impatiens glandulifera