Otvori glavni izbornik

10. husarska domobranska pukovnija

10. domobranska varaždinska husarska pukovnija (Varazdiner Landwehrhusarenregiment Nr. 10, Varasdi 10. honvéd huszárezred) bila je husarska pukovnija u sastavu Kraljevskog Hrvatskog Domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Varaždinu.[2] I. bojna bojna imala je zapovjedništvo u Varaždinu, a II. u Virovitici.[3] U vojnoj evidenciji kratica postrojbe bila je HonvHR 10 ili HHR 10.

10. domobranska varaždinska husarska pukovnija
Dom. 10. puk. značka.jpg
Značka na kapi pripadnika pukovnije
Aktivna 1874.1919.
Država Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Austro-Ugarska
Flag of the of Kingdom of Dalmatia, Slavonia and Croatia (1868-1918).svg Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
Odanost Wappen Habsburg-Lothringen Schild.svg Habsburška kuća
Grana Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
Vrsta husarska pukovnija
Veličina 735 (ukupno u miru)[1]
Sjedište Varaždin
Nadimak Crveni vragovi
Geslo Na vojsku, na vojsku, vitezi valjani!
Boje crvena
Sudjelovanje u borbama Zauzimanje BiH 1878.
Prvi svjetski rat
Oslobađanje Međimurja
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici
potpukovnik Alojz Hauer

PovijestUredi

 
Navala domobranskih husara - "Crveni vragovi dolaze", razglednica iz rata
 
husari 10. pukovnije na vježbi

1874., dotadašnji 10. konjanički odjel u Zagrebu te 29. i 31. samostalna konjanička satnija ustrojene su u 10. konjaničku pukovniju sa zapovjedništvom u Varaždinu.[1] Prvotno je nazvana 10. domobranska ulanska pukovnija, ali je 1894. preformirana u husare.[3] U svom je sastavu imala 1. zagrebački, 2. karlovački, 3. sisački i 4. osječki eskadron[3], dok se negdje spominje i postojanje 6 eskadrona.[4]

Prvi svjetski ratUredi

Zapovjednik pukovnije 1914. bio je potpukovnik Alojz Hauer.[5] 1915. njeni su eskadroni raspršeni po raznim postrojbama: 1. eskadron uključen je u 36. pješ. diviziju (talijanska bojišnica), 2. u 1. pješ. diviziju (istočna bojišnica), 3. u 145. pješ. brigadu (Beč), 4. u 42. domobransku pješačku diviziju (Tirol), 5. u 18. pješ. diviziju (talijanska bojišnica), a 6. u 59. pješ, diviziju (Ukrajina).[6]

42. domobranska pješačka "Vražja" divizija je bila pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojbi hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara.[7] Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1915. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.[7]

Oslobađanje MeđimurjaUredi

U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 10. husarske pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije. [8] Od vojnika bivše 10. husarske domobranske pukovnije sastavljena su 2 konjička eskadrona pod zapovjedništvom majora Mihajla Georgijevića i satnika Matije Čanića, koji su 20. prosinca krenuli u borbu za oslobođenje Međimurja.[9]

RaspuštanjeUredi

Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje domobranskih pukovnija (kao i onih iz zajedničke austro-ugarske vojske).[8]

UstrojUredi

 
husar u sastavu domobranstva

Konjanička satnija imala je 4 časnika te 167 dočasnika i domobrana ili ukupno 171 vojnika, ali samo 150 konja - 13 kopljanika/husara, 5 časničkih slugu, kovač, vidar i remenar nisu imali konje. Kako je 10. konjička pukovnija u Varaždinu imala pod svojim zapovjedništvom 4 satnije, to je ona mogla imati zajedno sa stožerom ukupno 735 vojnika - 30 časnika, 705 dočasnika i momčadi i 645 konja. Povoz pukovnije činilo je 12 kola i oko 35 konja.[1]

ZapovjedniciUredi

(svi u činu pukovnika osim Alojza Hauera i Franza Zwickera, potpukovnika)

  • 1913.-1914. Alojz Hauer
  • 1912. Alexander Vas
  • 1910.-1911. Franz Zwicker
  • 1907.-1909. Béla Freih. v. Bothmer
  • 1906. Adolf Kendefi
  • 1903.-1905. Baltazar Gyurits de Vitesz-Sokolgrada[5]

ZanimljivostUredi

Satnik Kokotović, pripadnik pukovnije, izumio je univerzalni ciljnik za pušku i pištolj, po njemu nazvan kokot.[6]

Vanjske povezniceUredi

IzvoriUredi