10. husarska domobranska pukovnija

10. domobranska varaždinska husarska pukovnija (Varazdiner Landwehrhusarenregiment Nr. 10, Varasdi 10. honvéd huszárezred) bila je husarska pukovnija u sastavu Kraljevskog hrvatskog domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Varaždinu.[2] I. bojna bojna imala je zapovjedništvo u Varaždinu, a II. u Virovitici.[3] U vojnoj evidenciji kratica postrojbe bila je HonvHR 10 ili HHR 10.

10. domobranska varaždinska husarska pukovnija

Značka na kapi pripadnika pukovnije
Aktivna 1874.1919.
Država Austro-Ugarska
Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
Odanost Habsburška kuća
Grana Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
Vrsta husarska pukovnija
Veličina 735 (ukupno u miru)[1]
Sjedište Varaždin
Nadimak Crveni vragovi
Geslo Na vojsku, na vojsku, vitezi valjani!
Boje crvena
Sudjelovanje u borbama Zauzimanje BiH 1878.
Prvi svjetski rat
Oslobađanje Međimurja
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici
potpukovnik Alojz Hauer

Povijest uredi

 
Navala domobranskih husara – "Crveni vragovi dolaze", razglednica iz rata
 
husari 10. pukovnije na vježbi

1874., dotadašnji 10. konjanički odjel u Zagrebu te 29. i 31. samostalna konjanička satnija ustrojene su u 10. konjaničku pukovniju sa zapovjedništvom u Varaždinu.[1] Prvotno je nazvana 10. domobranska ulanska pukovnija, ali je 1894. preformirana u husare.[3] U svom je sastavu imala 1. zagrebački, 2. karlovački, 3. sisački i 4. osječki eskadron,[3] dok se negdje spominje i postojanje 6 eskadrona.[4]

Prvi svjetski rat uredi

Zapovjednik pukovnije 1914. bio je potpukovnik Alojz Hauer.[5] 1915. njeni su eskadroni raspršeni po raznim postrojbama: 1. eskadron uključen je u 36. pješ. diviziju (talijanska bojišnica), 2. u 1. pješ. diviziju (istočna bojišnica), 3. u 145. pješ. brigadu (Beč), 4. u 42. domobransku pješačku diviziju (Tirol), 5. u 18. pješ. diviziju (talijanska bojišnica), a 6. u 59. pješ, diviziju (Ukrajina).[6]

42. domobranska pješačka "Vražja" divizija je bila pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojbi hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara.[7] Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1915. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.[7]

Oslobađanje Međimurja uredi

U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 10. husarske pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije.[8] Od vojnika bivše 10. husarske domobranske pukovnije sastavljena su 2 konjička eskadrona pod zapovjedništvom majora Mihajla Georgijevića i satnika Matije Čanića, koji su 20. prosinca krenuli u borbu za oslobođenje Međimurja.[9]

Raspuštanje uredi

Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje domobranskih pukovnija (kao i onih iz zajedničke austro-ugarske vojske).[8]

Ustroj uredi

 
husar u sastavu domobranstva

Konjanička satnija imala je 4 časnika te 167 dočasnika i domobrana ili ukupno 171 vojnika, ali samo 150 konja – 13 kopljanika/husara, 5 časničkih slugu, kovač, vidar i remenar nisu imali konje. Kako je 10. konjička pukovnija u Varaždinu imala pod svojim zapovjedništvom 4 satnije, to je ona mogla imati zajedno sa stožerom ukupno 735 vojnika – 30 časnika, 705 dočasnika i momčadi i 645 konja. Povoz pukovnije činilo je 12 kola i oko 35 konja.[1]

Zapovjednici uredi

(svi u činu pukovnika osim Alojza Hauera i Franza Zwickera, potpukovnika)

  • 1913. – 1914. Alojz Hauer
  • 1912. Alexander Vas
  • 1910. – 1911. Franz Zwicker
  • 1907. – 1909. Béla Freih. v. Bothmer
  • 1906. Adolf Kendefi
  • 1903. – 1905. Baltazar Gyurits de Vitesz-Sokolgrada[5]

Zanimljivost uredi

Satnik Kokotović, pripadnik pukovnije, izumio je univerzalni ciljnik za pušku i pištolj, po njemu nazvan kokot.[6]

Vanjske poveznice uredi

Izvori uredi

  1. a b c Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43. ožujka 2001..
  2. Austro-Hungarian Common Army Infantry Deployment – August 1914. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2017. Pristupljeno 23. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. a b c Ive Mažuran, Mladen Trnski: Hrvati, slike iz ratničke prošlosti, Zagreb, 1993., ISBN 953-6013-00-2
  4. wikipedia.pl – husari
  5. a b mlorenz.at – landwehr kavalerie
  6. a b hussards-photos/kokotović
  7. a b Vojna povijest: Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji[neaktivna poveznica]
  8. a b Čapo, Hrvoje: Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3. prosinca 2008..
  9. Horvat, Damir, prof.: Pripreme za konačno oslobođenje Međimurja, Hrvatski povijesni portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2012. Pristupljeno 23. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)