Otvori glavni izbornik
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Ašur. Za druga značenja, pogledajte Ašur (razdvojba).

Ašur (asir.: ’Aššur; arapski: أشور, tj. Kal'at Šerkat; hebrejski: אַשּׁוּר; aramejski: ܐܫܘܪ) je bio prvotna prijestolnica Asirije, koja je po njemu dobila i ime. Kroz povijest je, uz gradove Ninivu, Arbelu i Kalaha, bio uvijek jedan od najznačajnijih asirskih gradova. Ostaci Ašura se danas nalaze na zapadnoj obali rijeke Tigris, sjeverno od pritoke Mali Zab u oblasti Al-Širkat (pokrajina Salah al-Din, Irak). Ašur je 2003. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i odmah je dospio na popis ugroženih mjesta svjetske baštine[1].

Ašur (Qal'at Sherqat)

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Ašur (Qal'at Sherqat)
Flag of Iraq.svg Irak


Ašur na karti Irak
Ašur
Ašur
Lokacija Ašura u Iraku
Godina uvrštenja: 2003. (27. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iii, iv
Ugroženost: 2003.
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1130 UNESCO
Gertrude Bell, Ašur 1909. god.

SmještajUredi

 
Arheološki lokalitet Ašur
 
Plan dvojnog zigurata božice Anu i boga Adada (crveno) s hramom (svijetlo crveno) i dvorištem (ružićasto)

Smještaj naselja koje će se razviti u grad Ašur bio je logičan s društvene i gospodarske točke gledišta. Grad se razvio uz rijeku Tigris, na krajnjem južnom dijelu područja koje u središnjem dijelu Asirije ima redovite padaline. Na taj je način mogao uživati u plodovima bogatog poljoprivrednog područja sa sjevera, ali i u kontaktima sa značajnom, i tada cvatućom, civilizacijom Sumera i Babilonije na jugu.

Tako je Ašur bio strateški smješten na trgovačkom putu koji je sa sjevera prema jugu išao duž obala Tigrisa. Usto, nalazio se i na putu koji vodio od istoka prema zapadu, budući da su upravo kod ovog grada karavane obično prelazile rijeku. Uzrok je tome bila konfiguracija tla s istočne strane Tigrisa, gdje se visoko brdo Himrin spušta u dolinu, te omogućuje lakši prolaz. Sâm je Ašur zapravo izgrađen na zadnjem obronku Himrina, što je činio i prirodni oblik obrane od neprijatelja, osobito sa sjevera.

PovijestUredi

Povijest Ašura neodvojivo je povezana s povijesti Asirije. Postoje dokazi o naseljenosti ovoga mjesta u prapovijesno doba, no tek sredinom 3. tisućljeća pr. Kr. (oko 2400. pr. Kr.) postoje i pisana svjedočanstva o postojanju grada-države u Ašuru. Amorićanski vođa, koji će postati asirski kralj Šamši Adad I. (1813.-1781. pr. Kr.) preobrazit će Ašur u središte velikoga kraljevstva koje je obuhvaćalo veći dio sjeverne Mezopotamije. U 14. st. pr. Kr. Ašur je postao prijestolnicom zemlje koja će se tada prvi puta nazvati Asirija, kraljevstva koje je uključivalo i gradove Ninivu i Arbelu. To je bio početak razdoblja Srednjeg asirskog carstva, a obilježeno je značajnijim građevinskim zahvatima u Ašuru.

Ašur je ostao glavni grad do 9. st. pr. Kr. kad je Asurnasirpal II. (883.-859. pr. Kr.) premjestio središte u grad Kalah. U 7. st. pr. Kr. Sanherib (704.-681. pr. Kr.) premjestio je svoje sjedište u Ninivu. Bez obzira na gubitak uloge političkog središta Asirije, Ašur je kroz cijelu asirsku povijest ostao duhovno središte zemlje, s hramom bogu Ašuru, te kao mjesto krunidbe i ukopa asirskih vladara.

Kada je Asirijom zavladalo Partsko Carstvo (oko 100. pr. Kr.-270.) Ašur je postao važno upravno središte s određenom dozom autonomije. Rimljani su ga napadali više puta. Car Septimije Sever ga je poharao 198., a Šapur I., veliki kralj Perzije, 257. godine[2]. Grad je ipak preživio sve do 14. stoljeća kada je Timur proveo sveopći masakr lokalnog stanovništva, uglavnom Ajsorskih kršćana, poslije čega nema tragova trajnijeg naselja na ovom mjestu[3].

Arheološka istraživanjaUredi

Premda mjesne predaje, sačuvane u srednjovjekovnim i suvremenim arapskim izvorima, nikad nisu zaboravile spomen na ovaj grad, tek su u 19. stoljeću zapadnjački istraživači prihvatili identifikaciju ovog mjesta. Sustavna arheološka istraživanja ovog mjesta započela su početkom 20. stoljeća s njemačkom ekspedicijom što ju je vodio Walter Andrae, sve do izbijanja Prvog svjetskog rata 1914.[4] Tada je pronađeno više od 16.000 glinenih pločica s klinopismom od kojih su mnoge završile u Muzeju Pergama u Berlinu. Iskapanja su nastavljena tek krajem 1970-ih godina, te su pod iračkom upravom nastavljena do ratnih sukoba na prelasku iz 20. u 21. stoljeće.

Prijetnje AšuruUredi

Nakon što je zaštićen kao svjetska baština i upisan na popis ugroženih mjesta svjetske baštine 2003. godine zbog rata u Iraku, obustavljen je projekt brane kojim je trebao biti potopljen.

Područje grada je okupirala vojska tzv. ISIL-a 2015. godine. Nakon što su uništili drevne arheološke lokalitete gradova kao što su Hatra, Khorsbad i Nimrud, islamski ekstremisti su prema nekim izvorima digli u zrak i citadelu u Ašuru u svibnju 2015. godine[5].

IzvoriUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ašur
  1. Ašur na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 3. studenoga 2016.
  2. Geoff Hann, Iraq: The ancient sites and Iraqi Kurdistan, 2005., str. 246. ISBN 9781841624884
  3. Povijest Ašura (engl.) Pristupljeno 3. studenoga 2016.
  4. Walter Andrae, Die archaischen Ischtar-Tempel in Assur, JC Hinrichs, 1922., izd. iz 1970. ISBN 3-7648-1806-9
  5. Gianluca Mezzofiore i Arij Limam, Iraq: Isis 'blows up Unesco world heritage Assyrian site of Ashur' near Tikrit, International Business Times, 28. svibnja 2015. (engl.) Pristupljeno 3. studenoga 2016.