Otvori glavni izbornik

Acid rock je oblik psihodeličnog rocka. Karakteristične su duge instrumentalne solaže, neznatana veličina teksta i improvizacije. Tom Wolfe je opisao glazbene skupine kao što su: The Jimi Hendrix Experience, Pink Floyd, The Doors, Iron Butterfly, Big Brother & The Holding Company, Cream, Jefferson Airplane, Ultimate Spinach, New Riders of the Purple Sage, Blue Cheer, Quicksilver Messenger Service, The Great Society, Stone Garden i Grateful Dead kao autore glazbe koja je nastala pod utjecajem LSD-a i pripadnicima pod žarna kao što je „acid rock“, u svojoj knjizi.

Acid rock
Stilski začetak: psihodelični rock, garažni rock, blues-rock, jazz fuzija, rāga
Kulturni začetak: krajem 1960-ih u Sjedinjenim Državama
Glazbala: električna gitara (uključujući i gitarske efekte - distorzija, fuzzbox, phaser, i druge), bas-gitara, električne orgulje, bubnjevi
Popularnost:krajem 1960-ih i početkom 1970-ih
Spoj žanrova
Acid punk - Acid rap - Psychobilly - Acid house
Regionalna scena
San Francisco, Kalifornija

“Acid rock” se također odosi na podskup psihodeličnih rock sastava koji su bili dio, ili barem pod utjecajem tako zvanog San Francisco Sounda – glasna i “heavy” glazba popračena dugim improviziranim solo izvedbama. Dio je progresivnog rocka sedamdesetih i najbliži srodnik svim njegovim izvedenicama[1].

Povijest i korištenje izrazaUredi

Acid rock je dobio svoje ime po tome što je služio kao pozadinska glazba za trenutke pod utjecajem LSD-a na „underground“ zabavama 60ih godina prošlog stoljeća. „Acid“ je u biti engleski sleng za halucinogenu drogu LSD. U intervjuu za poznati časopis Rolling Stone, Jerry Garcia je citirao riječi basista sastava Grateful Dead - Phila Lesha: „Acid rock je ono što slušaš kada si nadrogsan acidom (LSD-om.)“ Garcia je kasnije iznio kako ne postoji pravi psihodelični rock i kako su zapravo indijska klasična glazba i malo tibetanske glazbe primjerci glazbe koja je „osmišljena da produbi stanje svijesti“. Izraz „acid rock“ je najčešće ekvivalentan psihodeličnom rocku. Rolling Stone je svrstao rani Pink Floyd kao „acid rock“. U lipnju 1967., časopis Time je napisao: „Od džuboksa i tranzistora preko nacionalnih impulsa i pojačanog zvuka acid-rock sastava: Jefferson Airplane, The Doors i Moby Grape”. 1968., časopis Life je opisao sastav The Doors kao “Kraljevima Acid-Rocka”.

Izraz je često bio korišten u vrhuncu kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih, ali je kasnije pao u zaborav; sada se jedino koristi u slučaju postavljanja ovog pod žarna u povijesnu perspektivu. Kada je hard rock i heavy metal postao istaknut ranih i srednjih 1970-ih, fraza „acid rock“ je ponekad generički i neispravno korištena kao naziv za te žarnove. Nakon nekog vremena, uobičajena upotreba izraza „heavy metal“ je zamijenila „acid rock“ za ove stilove glazbe. Alice Cooper, Vanilla Fudge i Deep Purple su primjerci hard rock sastava koji su se nekoć uobičajeno nazivali „acid rock“.

IzvoriUredi

  1. Zlatko Gall, "Pojmovnik popularne glazbe", Šareni dućan, biblioteka "Mali mrav", Koprivnica, str. 8, siječanj 2001., ISBN 953-6683-09-1