Aldo Vinko Gladić
Aldo Vinko Gladić ( Žman na Dugom otoku, 10. listopada 1934.- 1. svibnja 2018. Pariz) hrvatski jezikoslovac, fonetičar i pjesnik.[1]
| Aldo Vinko Gladić | |
 Aldo Vinko Gladić oko 2013. godine | |
| Rođenje | 10. listopada 1934.Žman |
|---|---|
| Smrt | 1. svibnja 2018.Pariz |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | jezikoslovac i pjesnik |
| Portal: Životopis | |
ŽivotopisUredi
U rodnom Žmanu Aldo Vinko Gladić pohađao je osnovnu školu, a gimnaziju je završio u Zadru. Diplomirao je 1962. godine na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta hrvatski i talijanski jezik i književnost. Na istom Filozofskom fakultetu 1974. godine magistrirao je s radnjom iz primijenjene fonetike: "Neophodni uvjeti za razvoj dobrog govora".
Profesionalni radUredi
1962. - 63. na Institutu za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu voditelj je tečaja hrvatskog jezika (Metoda SGAV) za strane studente koji u to vrijeme iz zemalja "trećeg svijeta" dolaze u velikom broju na studij na Zagrebačkom sveučilištu.
Od 1963. do 1967. u Centru Suvag u Zagrebu radi u ekipi prof. Petra Guberine na primjeni njegove verbotonalne metode u rehabilitaciji gluhonijeme djece i odraslih.
1967. - na uporno traženje - i konačno preko svojih veza - prof.Guberina pribavlja mu vizu i šalje ga na formiranje pedagoške ekipe za uvođenje verbotonalne metode u Institut Royal des Sourds-Muets et Aveugles u Liègeu u Belgiji, gdje ostaje dvije godine. - Pri tom poslu posvećuje se osobito i proučavanju neophodnih uvjeta za razvoj dobrog govora.
Od 1969. do 1974. zaposlen u Bruxellesu (Centre Médical d'Audio-Phonologie de Mme Nacar) na primjeni verbotonalne metode u dječjem vrtiću - s djecom većinom stranih radnika - s raznih kontinenata - u izvanredno složenim kulturnim i jezičnim uvjetima i teškim odgojnim i ekonomskim neprilikama. Uz to dva dana mjesečno provodi u ustanovi Dr Périéra - École Intégrée Centre Comprendre et Parler (također u Bruxellessu).
S djecom iz dječjeg vrtića (Centre Médical d`Audio-Phonologie) počinje uvoditi u verbotonalnu metodu također i finu motoriku - kako u podučavanje tako i u samu rehabilitaciju. Istovremeno, spontano dječje ponašanje nameće proučavanje - programiranje i primjenjivanje - uvođenje u rad - sinhroniziranih polisenzoričnih stimulacija kao i optimalnih stimulacija s jednog istog fenomena /predmeta/, ali danih u razmacima i za svako osjetilo posebno; kroz taj rad uočava i ističe važnost TRANSFERA OSJETA s jednog osjetnog kanala na druge i ovisnost veličine-vrijednosti tako ostvarenog razumijevanja o vrsnosti i veličini tog prijenosa. Za djecu s više raznih poteškoća u opažanju (na pr. gluhi-slijepi-bezruki i slično) taj je polisensorijalni pristup jedino pravo rješenje u odgoju i obrazovanju.- A jednako je i uvjerljiv dokaz o važnosti i vrijednosti takvog pristupa za sve osobe s problemima; vodeći računa o međukanalnom prijenosu podražaja-osjeta daje se prava šansa za opće buđenje djece u razvoju, buđenje emocionalnosti, društvenosti, kritičkog mišljenja - duhovnosti uopće - pa je Gladić i formalno počeo postulirati opredmećivanje tih spoznaja u nastavi - iako nedvojbeno i dalje ostaje potreba još puno dužeg i dubljeg proučavanja hijerarhija osjetila (tada tek predpostavljenoj) - uopće u ljudskoj vrsti - i kod pojedinca normalno zdravog, kao i onog vidljivo hendikapiranog, i radi pedagoškog i radi terapeutskog programiranja. (Vidi u priloženoj bibliografiji: - "Les doigts dans la bouche et dans les oreilles" - i - "Les albums sonores").
Rezultat toga rada u okviru verbotonalne reedukacije - djece gluhe i često polihendikepirane - predstavljen je djelomično i u njegovim knjigama („Fonetički grafizam“ i – „Prsti čitaju“) koje su objavljene na talijanskom (Grafismo fonetico i Le dita legono) pa na francuskom (Graphisme phonétique, Les Doigts lisent) i zatim prevedene u brojnim pedagoškim ekipama - u školama u kojima je proboravio po nekoliko mjeseci ili samo nekoliko tjedana - a koje su primjenjivale verbotonalnu metodu u radu sa slušno i govorno hendikepiranom djecom (na flamanskom, danskom, španjolskom-kastiljanskom, arapskom, hebrejskom, brazilskom-portugalskom, japanskom).
Iz Bruxellessa odlazi 1974. na dvije godine u Toulouse - u jugozapadnoj Francuskoj, pozvan od Association Régionale pour la Formation Professionnelle des Personnels des Communautés Educatives Midi-Pyrenèes radi organizacije rada i formiranja ekipa za primjenu verbotonalne metode u školama te profesionalne udruge cijele jugozapadne Fracuske. U program već definiranih verbotonalnih disciplina unosi fontetički grafizam i finu motoriku ruku i prstiju.
Belgija - Bruxelles – Brugge
God. 1976. vraća se u Bruxelles (gdje sad ostaje sedam godina) i na poziv dr Périera, direktora kompleksne ustanove École Intégrée et Centre Comprendre et Parler - prihvaća stalni posao formatora njegove odgojno-obrazovne ekipe, koja je već dobro upoznata s verbotonalnom metodom : s jedne strane preko posjeta Dr-a Périera i njegovih suradnika Centru Suvag u Zagrebu - gdje je prof. Guberina sa specijaliziranom ekipom i brojnim suradnicima neprekidno usavršavao metodu, a s druge strane time što je dr Périer vrlo često tokom više godina pozivao na rad u svoju ustanovu pojedine hrvatske stručnjake i na po nekoliko mjeseci. Najveći dio svojih istraživanja na području podučavanja i učenja jezika i govora (gluhih i/ili polihendikepiranih - uz neophodnu terapiju-rehabilitaciju) i najviše vježba priređenih u tu svrhu ostvario je baš tokom ovog drugog boravka u Bruxellessu, radeći na svom projektu DOBAR GOVOR - SVEUKUPNI POKRET TIJELA (BONNE PAROLE - GESTE INTEGRAL) - projektu koji je od tada financirao belgijski Kraljevski Fond.
Kroz tih sedam godina jedan dan tjedno posjećivao je flamansku Školu za gluhe u Brugge-u, Koninklijk M. P. I. Spermalie - School voor dove enstraatgestorte, gdje se također primjenjivala verbonalna metoda i gdje se sistematski pažljivo uvodio Gladićev fonetički grafizam i tečaj “Dobar govor - integralni pokret tijela“ (na flamanskom - u izvrsnoj suradnji s terapeutskom i pedagoškom ekipom) što je bilo vrlo korisno radi kritičkog uspoređivanja istog rada s djecom iste dobi i gotovo jednakih poteškoća kao u Bruxellessu, a upotrebljavajući i iste vježbe - sad na flamanskom.
1983. ponuđeno mu je mjesto pedagoškog direktora u APAJH-u Association Pour Aide aux Jeunes Handicapés - Udruženje za pomoć mladim hendikepiranim u Parizu - za specijalističko obrazovanje ekipa koje upotrebljavaju verbotonalnu metodu u frankofonskim zemljama. - Rad je bio dvovrstan:1.a) - redoviti jednogodišnji tečajevi u APAJH-u -u Parizu, 1.b) pripremanje tekstova za teoretsku i neposredno-praktičnu upotrebu - i - 2. intervencije /na poziv/ u školama i specijaliziranim ustanovama frankofonskih zemalja (uključujući, naravno, i najudaljenije francuske prekomorske posjede) - što je uzimalo puno vremena i zahtijevalo puno napora. U ovom razdoblju objavio je dorađenije radne programe - s teoretskom argumentacijom: 1. LES DOIGTS DANS LA BOUCHE ET DANS LES OREILLES - APAJH, Paris1992.; 2. COURS DE LANGUE MATERNELLE A L' AIDE DU GRAPHISME PHONETIQUE - " BONNE PAROLE - GESTE INTEGRAL" (koncept i primjeri vježba) - "édition interne à l `APAJH", Paris 1993.
Italija – Genova – Rim – Palermo
Tijekom gotovo čitavog profesionalnog rada pozivan je u Italiju gotovo svakog mjeseca - barem na tjedan dana - a vrlo često i više - u funkciji jednako verbotonalne specijalizacije kao i u funkciji svojih vlastitih istraživanja. Tematika u okviru koje je najviše radio (polisenzorična fonetika, hijerarhija osjetila-osjeta, fonetički grafizam, dobar govor - integralna gesta) pobudila je veliki interes pedagoških ekipa i medicinskih ustanova koje su s njima surađivale (od Palerma, Rima - preko Trenta i Torina do Genove - ne zaboravljajući desetak manjih gradova koji su - jednako zainteresirani - činili velike napore da primijene nove ideje ( terapiju - rehabilitaaciju, pedagogiju - podučavanje) i pozivali neprekidno, godinama, zagrebačke stručnjake - pojedince i ekipe - u svoje ustanove.
Tako su Gladićeve knjige „Fonetički grafizam“ i „Prsti čitaju“ najprije objavljene u Italiji („Grafismo fonetico“ Ed. Omega Torino 1980, „Le dita leggono“ Ed. Omega, Torino 1982), iako su, izvorno, i smišljene i napisane na francuskom (1- „Graphisme phonétique“ Ed. Labor - Nathan, Bruxelles 1982. i 2- „Les doigts lisent“ - Ed. Labor-Nathan, Bruxelles 1983.) - A u Italiji mu je tada objavljena i knjiga „Intervento educativo per lo sviluppo di linguaggio“ - Ed.Centro audiofonetico - Trento 1982.
Preko općenitog interesa talijanskih pedagoga, terapeuta i medicinskih institucija - najinicijativnija središta postala su tri ključna grada Italije: Genova - Rim - Palermo - manifestirajući se raznim regionalnim programima i projektima koji kao polaznu točku uzimaju verbotalnu metodu hrvatskog fonetičara i lingvista prof Guberine; jedan je od najvećih takvih projekata PROGETTO RIVA - koji je predložen i razrađen od PROVINCIA REGIONALE di PALERMO pod naslovom : “Riabilitazione Informatica Verbotonale per gli Audiolesi“ - prihvaćen i sufinanciran od Europske Zajednice i od talijanskog Ministarstva Rada, a unosi se u okvir europskog programa HORIZON čije su aktivnosti povezane s projektom OPTIONS u koji su uključene Velika Britanija, Španjolska i Francuska. - Spomenimo ovdje samo jedno poglavlje tog opsežnog projekta - poglavlje koje ulazi i u Gladićevu biografiju : Rehabilitacijski proces i verbotonalna komunikacija; u odjeljku o formativnoj građi na prvom mjestu nalazimo: -- Metodo verbotonale – Grafismo fonetico - čime je jasno naglašena novost Gladićevog priloga verbotonalnoj rehabilitaciji.
Indoeuropska-hrvatska jezična problematika
Gladić se bavio i indoeuropskom-hrvatskom jezičnom problematikom; s toga područja objavio je u Zadarskoj reviji stručnu raspravu – Izraz pasja vira - o kojem su prije pisali talijanski i hrvatski stručnjaci, kroz dva stoljeća pripisujući tom izrazu neko političko značenje - a gdje on sad pronalazi točniji smisao, zanimljiv i za hrvatsko-iransku jezičnu problematiku.
Književni rad
Objavljivao je pjesme i članke u časopisima i novinama, knjižicu proznih crtica i dvije knjige pjesama: „Operativno područje mog blagovanja“ (Poseban otisak iz Zadarske revije broj 2 i 3 1978. - prozne crtice) „Igrišće i puti naokolo“ - izdanje Književni krug Zadar, 1982. „Bruncha-Krug Miroir oblique“ - ed. Saint Germain des Prés, Paris 1975. - na francuskom (uz odlučujuću prevodilačku pomoć supruge Josiane Chapuis).
Krajem pedesetih godina u jednoj kratkoj pjesmi poistovjetio je viđenje svog siromašnog golog kršnog otoka - što svojim jugoistočnim krajem ulazi u najgoliji Kornatski arhipelag - s viđenjem čitave Hrvatske, što je zaključio stihovima:
Hrvatska najtiša
rastočena u otoke
samuje na grebenima
u starom moru.
- I time postigao zabranu časopisa u kojem je objavljena i novinarsku pljusku o rasplakanosti nad Hrvatskom - koja mu je zadugo onemogućila bilo kakvo objavljivanje pod svojim imenom. - I duboko ga dezorijentirala.
Aldo Vinko Gladić preminuo je 1. svibnja 2018. godine u Parizu. Pokopan je u Žmanu na Dugom otoku, na groblju crkve Svetoga Ivana Krstitelja.
DjelaUredi
PoezijaUredi
- “Operativno područje mog blagovanja” (Poseban otisak iz Zadarske revije broj 2 i 3 1978. - prozne crtice)
- “Igrišće i puti naokolo” - izdanje Književni krug Zadar, 1982.
- “Bruncha-Krug” Miroir oblique” - ed. Saint Germain des Prés, Paris 1975.
Bibliografija (važniji naslovi ) u vezi s profesionalnim radomUredi
- “Da bi dijete dobro govorilo” Centar za rehabilitaciju sluha i govora, Zagreb 1970.
- “L'aplication de la méthode verbo-tonale pour la rééducation des handicapés de l'ouïe et de la vue” Revue de phonétique appliquée, n° 18, Mons, Belgija, 1971.
(Primjena verbo-tonalne metode za vježbanje invalida sluha i vida)
- “Les conditions nécessaires au développement de la parole” Bulletin de liaison des praticiens de la méthode verbo-tonale, n° 2 - Ronchin,1974.
(Neophodni uvjeti za razvijanje govora)
- “La méthode verbo-tonale et l'intégration scolaire des enfants déficients auditifs” Communiquer, n° 22, Paris, juin 1975.
(Verbo-tonalna metoda i uključivanje u redovne škole djece s pomanjkanjem sluha)
- “Critères de choix du vocabulaire de base” Toulouse, A.S.E.I., 1976.
(Pravila izbora osnovnog rječnika)
- “La formazione pluridisciplinare dei logoterapisti” la Nostra Famiglia, n° 1, Ponte Lambro, Italija,1976. (Višedisciplinarna obuka logopedista)
- “Cours de français pour enfants déficients auditifs. Modèle sélectif” Brax - Toulouse, 1976.(Tečaj francuskog za djecu oštećenog sluha)
- “Il Grafismo Fonetico” Torino, Omega, 1980.(Fonetički grafizam)
- “L'Audioleso nella scoula ordinaria”; Quaderni A. Fa. M. U. T. n° 1, Trento, 1980.
(Gluhi u redovnim osnovnim školama)
- “Cours de langue maternelle à l' aide du graphisme phonétique” - " BONNE PAROLE - GESTE INTEGRAL" (koncept i primjeri vježba) - édition interne à l `APAJH, Paris 1993.
- “Le dita leggono” Ed. Omega, Torino 1982.(Čitanje prstima)
- “Intervento educativo per lo sviluppo di linguaggio” - Ed.Centro audiofonetico - Trento 1982.
- “Graphisme phonétique” Ed. Labor - Nathan , Bruxelles 1982.
- “Albums sonores, méthode d'écoute prolongée à laide du graphisme phonétique pour les enfants à déficience auditive” Bulletin de liaison des praticiens de la méthode verbo-tonale, n°9 avril-mai 1982, Ronchin; - en colaboration avec Josiane CHAPUIS-GLADIĆ.
- “Les doigts lisent” - Ed. Labor-Nathan, Bruxelles 1983.
- “De vingers... in de monde: digitale ritmiek. Handen en vingers in de spontane spraakontwikkeling en in de spraak-therapie via grafische fonetiek.” Vertaling: Karel Voet, K.I. Spermalie, Brugge. Tijdschrift voor logopedie en audiologie, 1985 (15) - 1, pag 1-31. Brugge (Belgie).
- “Les doigts ... dans la bouche et ... dans les oreilles”, A.P.A.J.H., Nantes, 1992.
(Prsti ... u ustima ...i u ušima).
IzvoriUredi
- ↑ hrcak.srce.hr/file/164958