Otvori glavni izbornik

Aleksandar Vučić (Beograd, 5. ožujka 1970.) je srbijanski pravnik i političar, 7. predsjednik Republike Srbije.

Aleksandar Vučić
Aleksandar Vučić

11. predsjednik Vlade Republike Srbije
trajanje službe
27. travnja 2014. – 30. svibnja 2017.
Predsjednik Tomislav Nikolić
Prethodnik Ivica Dačić
Nasljednik Ana Brnabić
2. predsjednik SNS-a
trenutačno
u službi od
29. rujna 2012.
Prethodnik  Tomislav Nikolić
7. Predsjednik Republike Srbije
trenutačno
u službi od
31. svibnja 2017.
Prethodnik  Tomislav Nikolić
Rođenje 5. ožujka 1970.

Trenutačno je predsjednik Srpske napredne stranke, a prije toga je bio zamjenikom predsjednika Srpske napredne stranke, a još prije, dugogodišnji (1995. - 2009.) glavni tajnik Srpske radikalne stranke, glavnog suvremenog uporišta velikosrpske ideologije i Načertanija.

Sadržaj

PodrijetloUredi

Vučićeva se obitelj nakon Travanjskog rata preobratila na katoličanstvo, što je potvrđeno dokumentom koji je potpisao fra Mijo Filipović, svećenik iz Bugojna gdje je obitelj živjela. Prema tom dokumentu, o kojem je Ljubiša Petković pisao u knjizi "Haške muke", dana 19. rujna 1941. obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su na katoličku vjeru. Dokument je potpisao Vučićev djed Anđelko, glava obitelji. Njegova supruga ubrzo se nakon toga reselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Tom spoznajom srušen je mit o 24 Vučićeva pretka ubijena u Jasenovcu. 1

ŽivotopisUredi

Vučić je osnovnu i srednju školu završio u Zemunu, a zatim Pravni fakultet u Beogradu. Postao je član Srpske radikalne stranke 1993. godine, kada je izabran za zastupnika u srbijanskom parlamentu. 1995. godine postao je generalni tajnik SRS. Iste godine u ožujku posjetio je tada okupiranu Glinu gdje je tadašnju hrvatsku vlast nazvao ustaškom i zločinačkim režimom Franje Tuđmana.[1][2]

Vučić je za vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini radio od 1992. do 1993. kao novinar za propagandistički televizijski kanal "Channel S" bosanskih Srba u Palama.[3]

U ožujku 1998. godine izabran je za ministra informiranja u novoj srbijanskoj vladi. Pod njegovim mandatom novinari koji su bili protivnici Miloševićevog režima kažnjavani su visokim novčanim kaznama i zabranama.

Na izborima za gradonačelnika Beograda, listopada 2004. godine, Vučić je u drugom krugu izgubio od kandidata Demokratske stranke Nenada Bogdanovića.

15. rujna 2008. godine, nakon sukoba Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića, Vučić podnosi ostavku na sve dužnosti u stranci i neko vrijeme je bio odsutan s političke scene. Početkom listopada iste godine, stao je na stranu Tomislava Nikolića. 21. listopada 2008., na osnivačkom kongresu SNS, izabran je za zamjenika predsjednika stranke.

U svibnju 2012. godine, Srpska napredna stranka formirala je novu srbijansku Vladu sa Socijalističkom partijom Srbije i Ujedinjenim Regionima Srbije, i Vučić je 27. srpnja izabran za prvog potpredsjednika Vlade i ministra obrane.

Nakon izvanrednih parlamentarnih izbora 16. ožujka 2014. nova Vlada je formirana 27. travnja 2014.[4] od strane koalicije SNS, SPS-PUPS-JS i SVM te je Aleksandar Vučić osvojivši najveći broj glasova na izborima postao novi predsjednik Vlade Republike Srbije.[5]

KontroverzeUredi

Više puta tijekom svoga mandata otvoreno je vrijeđao Hrvate, a Blaženog Alojzija Stepinca nazvao "ustaškim vikarom"[6] i rekao da "ako mislite u Srbiji ili među Srbima propagirati Alojzija Stepinca kao sveca, ta propaganda neće proći."[7]

Prilikom službenoga posjeta Belgiji 11. veljače 2015.[8], u glavnom gradu Bruxellesu se u ženskoj pratnji uputio u restoran u četvrti Louise.[9] Par su pratila dva policajca, a kad je jedan od prolaznika, očito premijerov zemljak na ulici Vučiću dobacio: "Živio Šešelj!", on se okrenuo i odgovorio mu: "Živio Šešelj, bravo Šešelj!", što su mnogi i u Belgiji i u Hrvatskoj protumačili kao provokaciju.[10][11]

Državne funkcijeUredi

  • ministar informiranja Srbije (ožujak 1998. - listopad 2000.)
  • ministar obrane Srbije (srpanj 2012. - rujan 2013.)
  • prvi potpredsjednik Vlade (rujan 2013. - travanj 2014.)
  • Predsjednik Vlade Republike Srbije (travanj 2014. - svibanj 2017.)
  • Predsjednik Republike Srbije (31. svibnja 2017. - 2021.)

BilješkeUredi

1  O tome govori Ljubiša Petković u knjizi "Haške muke" sljedeće:[12]

"Nitko iz obitelji Vučić nije stradao u Jasenovcu. Posjedujem dokument od 19. rujna 1941. iz kojeg se vidi da su se Vučići izjašnjavali kao rimokatolička obitelj (obitelj). Obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su iz pravoslavne u rimokatoličku vjeru u rujnu 1941. Glava obitelji je bio Anđelko Vučić, Aleksandrov djed. O Anđelkovoj supruzi nemam mnogo podataka, budući da je u relativno kratkom roku nakon pristupanja rimokatoličkoj vjeri, napustila Bugojno i preselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Anđelko stariji imao je četvero djece. Najstariji sin Antonije imao je nadimak Braco, drugi po starosti bio je Kojo, a najmlađi Anđelko. Uz tri sina imao je i kćerku čije ime nisam uspio saznati. Stari Anđelko je bio jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Naime, djed Aleksandra Vučića preminuo je od zadobivenih ozljeda poslije jedne kafanske tuče u Banja Luci. On se bavio trgovinom, odnosno švercom…"

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi