Otvori glavni izbornik

Amando Ivančić (Ivancsics, Ivanschiz, Ivanschütz, Ivantschitsch, Ivantschiz; Amandus, krsno ime Matthias Leopold) (Bečko Novo Mjesto, 1727. − ?, prije 29. prosinca 1762.), hrvatski barokno-klasicistički skladatelj iz Austrije, rimokatolički svećenik iz reda pavlina[1][2]

ŽivotopisUredi

Rodio se je 1727. godine. Po ocu je Hrvat iz Gradišća, iz sela Pajngerta (Pajngrta). U Bečkom Novom Mjestu ušao je u pavlinski red. Polovicom 1744. svećenićki je pripravnik, a za svećenika se je zaredio studenoga 1750. godine. Pretkraj godine pjevao je mladu misu u rodnom gradu.[1]

Mladost proveo boraveći u pavlinskom samostanu Bečkom Novom Mjestu. Boravio u pavlinskom samostanu Maria Trost kraj Štajerskog Gradca (Graza). U isusovačkoj je crkvi izvodio svoje skladbe.[3]

Skladao je stotinjak 100 djela,[3] crkvenih (kantata, lauretanske litanije, simfonije, komorna djela, mise, oratorije, motet, marijanske antifone, trija) i svjetovnih djela. Sačuvana su u rukopisima u crkvenim, samostanskim i aristokratskim glazbenim zbirkama u Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Njemačkoj, zatim u Mađarskoj, Belgiji te u Sloveniji i Hrvatskoj. U glazbi mu se isprepleću obilježja kasnog baroka u rani klasicizam jer je stvarao u doba prijelaza tih dvaju stilskih razdoblja.[1] Stil Ivančićevih simfonija ubraja ga u najvažnije vjesnike ranoga klasicizma u habsburškim zemljama.[3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Ivona Ajanović-Malinar: Ivančić, Amando, Hrvatski biografski leksikon, 2005. Pristupljeno 13. studenoga 2016.
  2. Lucija Konfić: Pregled istraživanja doprinosa pavlina hrvatskoj glazbenoj umjetnostig, Cris, god. XII., br. 1/2010., str. 155. - 169.
  3. 3,0 3,1 3,2 Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 515., ISBN 9539672813