Andrija Medulić

Andrija Medulić (Andrea Schiavone, Andrea Meldolla, Andrija Zadranin; Zadar ili Nadin,[1] 1510.1515. - Mletci, 1. prosinca 1563.), hrvatsko-talijanski renesansni slikar i grafičar, jedan od najistaknutijih predstavnika talijanskog manirizma.

Andrija Medulić
visoka renesansa, manirizam
Andrija Medulić
Rendićev spomenik Meduliću iz 1878. godine na zagrebačkom Zrinjevcu.
Rođenje Zadar ili Nadin, 1510.1515.
Smrt Mletci, 1. prosinca 1563.
Nacionalnost Hrvat
Vrsta umjetnosti slikarstvo, grafika
Portal o životopisima
Sveta obitelj sa sv. Katarinom i malim Ivanom Krstiteljem (95 x 118 cm, oko 1552.), Beč
Obraćenje Sv. Pavla (ulje na platnu, 205 X 265 cm), Venecija

Životopis

uredi

Nedostatak izvornih podataka o Andriji Meduliću zvanom Schiavone razlog je što su uz njega još uvijek vezane mnoge nepoznanice. Njegove slike nisu potpisane, a tek neke grafike nose umjetnikovo ime ili monogram. Nije poznata ni točna godina rođenja, a niti izvori pravoga oblika imena, što je u prošlosti dovelo do udvostručenja njegova imena, Meldolla i Schiavone, kao ni kronologije i atribuiranja pojedinih djela.

Još uvijek se u stručnoj literaturi nailazi na podatke da je rođen između 1510. i 1515. (čak 1522.) u Zadru (o tome svjedoči slikareva oporuka iz 1563. godine, koju je slikar sam napisao), no sigurno se može potvrditi da u Mletcima djeluje kao priznati slikar prije 1540. godine. Tome svjedoči Giorgio Vasari, talijanski slikar, arhitekt i književnik u svom djelu o biografijama umjetnika (Vite de' più eccellenti architetti, pittori, et scultori Italiani (1550.1568.). Medulić je umro u Mletcima 1. prosinca 1563. godine.

Hrvatski oblik umjetnikova prezimena Medulić uvodi Ivan Kukuljević Sakcinski, bez znanstvene osnove i temeljem krive interpretacije arhivskog dokumenta, no taj se oblik imena uvriježio u hrvatskoj literaturi.

Istraživanja zadarskih povjesničara temeljena na arhivskim dokumentima od 1459. do 1505., utvrdila su da je slikareva obitelj porijeklom iz gradića Meldolla u okolici grada Forli u Romagni, odakle su preselili u Zadar obnašajući vojnu službu Mletačke Republike. Upravo po tom gradiću svi su se Andrijini preci nazivali "de Meldula", "da Medola", "de Medolla", "de Meldola" ili "Meldola". Kao mlađi suvremenik Julija Klovića, radio je uglavnom u Mletcima. Pripadao je Tizianovom krugu, a svojim manirizmom preteča je baroka. Njegovo je djelo pravi koloristički preobražaj, no potpuno će uvažavanje postići tek u retrospektivi u 17. stoljeću i kasnije.

Stvaralaštvo

uredi

U Medulićevim crtežima i bakrorezima osjeća se snažan utjecaj Parmigianinia kod kojega je vjerojatno učio u Bologni ili Parmi. Medulić je u Mletcima bio jedan od najizrazitijih predstavnika manirističkog slikarstva, a sredinom 16. stoljeća utjecao je i na mladog Tiziana i Tintoretta.

U Italiji je među prvima radio samostalne pejzaže. Također je radio i crteže, bakropise, freske i ulja na platnu. U brojnim bakropisima uveo je novu tehniku suhe igle. Naglašenom dinamikom likova i neobičnim svjetlosnim efektima, nametnuo se kao jedan od najvažnijih slikarskih osobnosti talijanskog cinquecenta.

Djela mu se čuvaju u najpoznatijim europskim muzejima i galerijama: u bečkom Kunsthistoriches Musemu, firentinskim Uffizi i galeriji Pitti, u Veneciji, ali i u fondu Grafičke zbirke NSK u Zagrebu. Znamenita Medulićeva slika je Vjenčanje mletačkog dužda s morem u crkvi sv. Marka u Veneciji.

Izvori

uredi
Bilješke i literatura

Vanjske poveznice

uredi
Ostali projeti
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Andrija Medulić
Mrežna mjesta