Anglo-irski sporazum

Anglo-irski sporazum (irski. An Conradh Angla-Éireannach) je dokument potpisan između vlade Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske te izaslanstva Irske Republike kojim je završen Irski rat za neovisnost. Sporazumom je utvrđeno osnivanje Irske Slobodne Države unutar godine dana kao samoupravni dominion unutar ''zajednice nacija poznate kao Britansko Carstvo'' sa statusom ''jednakim onome Kanadskog Dominiona''. Sporazum je također dao Sjevernoj Irskoj, nastaloj Government of Ireland Act 1920. g. pravo izlaska iz Irske Slobodne Države, što je i učinila.

Sporazum je sklopljen u Londonu 6. prosinca 1921. između predstavnika britanske Vlade (uključujući i premijera Davida Lloyda Georgea, glavni predvodnik izaslanstva) i predstavnika Irske Republike, uključujući Michaela Collinsa i Arthura Griffitha. Irski predstavnici su bili opunomoćeni da pregovaraju u ime Irske Republike, što je britanska Vlada odbijala priznati. Glavne odrednice sporazuma su: povlačenje britanskih kopnenih snaga, stvaranje dominiona, Kralj ostaje poglavarom države i predstavlja ga guverner-general, članovi irskog parlamenta moraju polagali zakletvu vjernosti novostvorenoj državi i kralju, Britanija zadržava pravo upravljanja određenim brojem ratnih luka, nova država preuzima proporcionalni udio dugova Ujedinjenog Kraljevstva te sporazum je nadređeniji nad budućim ustavom iz 1922. godine novostvorene države. Prema ispregovaranim uvjetima sporazum su potvrdili zasebno članovi Doma pučana Južne Irske te Britanski parlament, dok je u stvarnosti Dáil Éireann ( de facto skupština Irske Republike) raspravljala i potvrdila sporazum. Pošto je sporazum jedva većinski izglasan, izbio je Irski građanski rat u kojemu je pobijedila strana za sporazum.

Irska Slobodna Država osnovana je prema ispregovaranim uvjetima stupanjem njenog ustava 6. prosinca 1922. g. na snagu s kraljevskom proklamacijom.
P history.svg Nedovršeni članak Anglo-irski sporazum koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.