Anka Žagar (Zamost u Gorskom kotaru, 6. srpnja 1954.), hrvatska pjesnikinja.

Diplomirala je jugoslavenske jezike i književnosti te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao knjižničarka u Zagrebu. Jedna je od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika; Goranov vijenac za poeziju dobila je 1994. godine.

Djela uredi

  • Išla i... sve zaboravila, Zagreb 1983.
  • Onaon, Zagreb 1984.
  • Zemunice u snu, Zagreb 1987.
  • Bešumno bijelo, Zagreb 1990.
  • Nebnice, Zagreb 1990.
  • Guar, rosna životinja, Zagreb 1992.
  • Stišavanje izvora, Zagreb 1996.
  • Male proze kojima se kiša uspinje natrag u nebo, Zagreb 2000.
  • Stvarnice, nemirna površina, Zagreb 2008.[1][2][3]
  • Crta je moja prva noć, Zagreb 2012.[4]
  • Pjevaju razlike tihotapke, Zagreb 2015.[5]

Neka njena djela u svojoj je antologiji Żywe źródła iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Nagrade uredi

Izvori uredi

  1. Anka Žagar, Stvarnice, nemirna površina, Meandar, Zagreb, 2008. (95 str.), ISBN 9789537355265
  2. Branislav Oblučar, Odučiti govoriti (Anka Žagar: Stvarnice, nemirna površina), Quorum 5-6/2008. (CROSBI)
  3. Cvjetko Milanja, Smirivanje rastresitosti, Kolo 1-2/2009. (HAW)
  4. Crta je moja prva noć, www.matica.hr, (HAW)
  5. Mirko Božić, Anka Žagar : Pjevaju razlike tihotapke, mvinfo.hr, 26. siječnja 2016. (IA), pristupljeno 24. svibnja 2021.
  6. Druga svečana dodjela Književne nagrade Stipana Bilića-Prcića, zaklada-hazu.hr, 12. listopada 2017. (IA), pristupljeno 24. svibnja 2021.

Vanjske poveznice uredi