Antanosi ili Antesaka su jedan od 18 naroda Madagaskara, od 600 000[1]pripadnika (2.3 % stanovnika Madagaskara),[2] koji žive na jugoistoku otoka u današnjoj Regija Anosi, oko grada Tolanaro.[2]

Njihovo ime na malagaškom znači ljudi od otoka (otočani).[2]Antanosi kao i većinski Merine govore - malgaški makrojezik, njegovu varijantu zvanu Tanosi jezik.[3]

Povijest uredi

 
Karta rasprostranjenosti malgaških etničkih skupina

Po njihovoj usmenoj predaji oni su svi potomci legendarnog praoca Zafi Raminia koji je na Madagaskar stigao pobjegavši iz Meke u 14. stoljeću.

Antanosi su vjekovima živjeli potpuno nezavisno bez stvaranja bilo kakve jedinstvene političko-socijalne strukture kao što je država. Kao i drugi malgaški narodi su tokom 19. stoljeća izgubili svoju slobodu i potpali pod Kraljevstvo Merina -1830. Deset godina kasnije pobunili protiv merinske dominacije. Zbog represije i pritiska se njihovih 30 000 tadašnjih pripadnika odselilo iz merinskih teritorija (središnji dio centralne visoravni) na jugoistok otoka u zemlje gdje su živjeli narodi Bara i Antandroi.[4]

Antanosi su danas podjeljeni na pet podskupina; Tesak, Ivondro, Tevatomalama, Terara i Temanalo.

Zemljopisna rasprostranjenost uredi

Antanosi danas žive većinom u Regiji Anosi, od grada Tolanaro sve do rijeke Onilahi duž obala Indijskog oceana. Antanosi se danas većinom bave poljoprivredom i zanatsvom, kao kovači i stolari. Među susjednim narodima važe za izuzetno dobre drvodjelje koji izrađuju drvene dekorativne skulpture za kuću s prizorima iz života njihovih pokojnika.

Običaji uredi

Za razliku od ostalih malgaških naroda Antanosi nikada nisu imali kastinsku podjelu svog društva. Njihova socijalna struktura temelji se na porodičnim klanovima s jednim vođom.[4] Svoje grobove ukrašavaju velikim kamenim obeliscima, koji su koji put visoki do 6 metara.[4]Antanosi imaju mnoge tabue koje strogo poštuju i kojih se drže. Tako se na primjer - ne smije sjediti ili hodati po sagu svoje sestre. Trudnica za vrijeme trudnoće nesmije sjediti na pragu kuće ili jesti mozak životinja, i treba izbjegavati razgovarati s ljudima, također treba izbjegavati da odrasla osoba koja nije imala djece provede noć u njenoj kući. Za vrijeme pogrebnih svečanosti, kad se za uzvanike pripremi jelo od mesa, porodica pokojnika ne smije jesti to meso. Grobari za vrijeme ukopa - ne smiju nositi odjeću. Svi aspekti njihova života, od izgradnje i izleda kuća, do putovanja, prepuni su zabrana.[4]

Izvori uredi

  1. Antanosi of Madagascar (engleski). Joshua project. Pristupljeno 16. listopada 2011.
  2. a b c Peoples of the East Coast (engleski). Country Studies. Pristupljeno 16. listopada 2011.
  3. Languages of Madagascar (engleski). SIL International. Pristupljeno 16. listopada 2011.
  4. a b c d Antanosy (španjolski). Ikuska Libros, S.L. Pristupljeno 16. listopada 2011.

Vanjske poveznice uredi