Otvori glavni izbornik

Antun Kostić (Brodski Varoš, 26. rujna 1943. - München, 9. listopada 1981.), hrvatski bogoslov, emigrantski djelatnik [1]

ŽivotopisUredi

Rodio se u Brodskom Varošu. U Đakovu završio bogosloviju u Đakovu. Nakon toga 1967. godine emigrirao u SR Njemačku. Zaposlio se u Münchenu gdje je radio kao skladištar. Kostić se oženio i dobio djecu. U slobodno vrijeme igrao je nogomet za tamošnju Croatiju. Poslije potakao osnivanje Hrvatskog društva Zrinski, čiji je bio potpredsjednik. UDBA se posebice zanimala za Stanka Nižića i Antuna Kostića, što je ukazivalo da UDBA sprema njegovu likvidaciju, kako je rekao višestruki agent Josip Majerski njemačkoj policiji. Kostića je pratilo nekoliko agenata UDBE, suradnika Centra SDB-a Tuzla. Ubijen je na parkiralištu ispred zgrade u kojoj je stanovao, pred svojim automobilom kad je išao na svakodnevni odlazak na posao. 9. listopada 1981. kad je prilazio automobilu, nepoznata osoba mu je pritrčala i u nj ispalila tri hitca iz revolvera kalibra 7,65 s prigušivačem. Dva su metka bila smrtonosna, jedan u glavu i drugi u prsni koš. Umro je na putu za bolnicu. Pokopan je 16. listopada 1981. na münchenskom groblju Waldfriedhof, uz nazočnost nekoliko stotina prijatelja iz cijelog svijeta. Na sprovodu je govorio vlč. Vilim Cecelja.[1][2][3] Kostić je bio prijatelj i suradnik Đure Zagajskog, hrvatskog emigranta koji je također ubijen (26. na 27. 1983.) kao Kostić i Nižić (24. kolovoza 1981.).[4]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 komunistickizlocini.net Uredništvo/komunistickizlocini.net: Likvidacija Antuna Kostića, 12. listopada 2017. (pristupljeno 15. prosinca 2017.)
  2. Dragovoljac.com In memoram - Antun Kostić , 9. listopada 2017. (pristupljeno 15. prosinca 2017.)
  3. KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu Zagreb, 30. rujna 1999. godine • Bože Vukušić: Tajni rat udbe protiv hrvatskog iseljeništva Zagreb, 2001.
  4. Slobodna Dalmacija Hrvati u inozemstvu žrtve državnog terora SFRJ poslije 1945. godine (8): Arkan se otvoreno hvalio da je Đurekoviću raskolio glavu, 22. kolovoza 2000. (pristupljeno 15. prosinca 2017.)

Vanjske povezniceUredi