Ante Kuduz (slikar)
Ante Kuduz (Podosoje, 1935. – Zagreb, 2011.) hrvatski je slikar i grafičar.
Bavio se tradicionalnom i računalnom grafikom, serigrafijom te grafičkim oblikovanjem; opremanjem knjiga, časopisa i kataloga.
U njegovim najranijim radovima osjećaju se tragovi figuracije; poslije odbacuje predmetnu aluziju i gradi kvadratične ili kružne oblike oko naglašena središta kompozicije, pokrenute dinamičnim silama i ritmovima. U likovnom oblikovanju kreće se od izrazite polikromije do crno-bijelih odnosa i međusobne kombinacije grafičkih i kromatskih kontrasta.
Opus mu je podijeljen u pet ciklusa: Kadar (1965. – 1972.), Prostor (1972. – 1975.), Grad (1976. – 1981.), Krajolik (1981. – 1991.) te Graf (1992. – 2003.).
Životopis
urediAnte Kuduz rođen je u Podosoju pokraj Vrlike. U Zagrebu 1956. godine završava Školu za primijenjenu umjetnost, 1961. Akademiju likovnih umjetnosti, te 1964. specijalku u klasi profesora Marijana Detonija. Na Akademiji radi od 1969. godine pa sve do umirovljenja 2006. godine. U razdoblju od 1981. do 1983. godine bio je dekan na Akademiji likovnih umjetnosti. Također je predavao i na Studiju dizajna u Zagrebu. Umire u Zagrebu u siječnju 2011. godine. Premija Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koju je dobio 2000. godine dolazi kao kruna na njegov bogati opus i mnoštvo izložbi, kako samostalnih, tako i grupnih, u Hrvatskoj i šire. Od početka 1960-ih, kada izlazi sa svojim radovima na javnu umjetničku scenu, započinje njegov crtački i grafički opus, koji paralelno prati moderne tekovine, ali i njegovo osobno sazrijevanje. Prvi put izlaže 1962. godine na 2. Zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike. Njegovo stvaralaštvo podijeljeno je u pet grafičkih ciklusa, koje radi u različitim periodima, a svaki se u određenoj mjeri nastavlja na prethodni, kombinirajući pritom nove ideje i tehnike. Kuduz je tako razvijao svoje ideje kroz dugi niz godina, od crteža, preko grafike pa sve do povremenih izleta u trodimenzionalne objekte. Njegovih pet ciklusa redom su: Kadar (1965. – 1972.), Prostor (1972. – 1975.), Grad (1976. – 1981.), Krajolik (1981. – 1991.) te posljednji Graf (1992. – 2003.).
Umjetničko stvaralaštvo
urediAfirmacija i put do prvog Kadra
urediBio je jedan od prvih studenata na Odsjeku za grafiku na ALU, a moguće time i potaknut na otkrivanje novog te na maksimalno korištenje svega onoga što grafika omogućuje. U svom je radu spojio tradiciju i novitete, pažljivo proučavao nove mogućnosti te ih polagano uvodio u svoja djela. Tako je bilo i s bojom i s plastičkom promišljenošću njegova Grada. Razdoblje između 1960. i 1965. godine u kojem se Kuduz afirmira kao umjetnik obilježeno je većim preokretima u umjetnosti u Hrvatskoj (Nove tendencije) i u svijetu. U toj su mladoj generaciji, osim Kuduza, i Nives Kavurić-Kurtović, Miroslav Šutej, Ljerka Šibenik, Virgilij Nevjestić. U njihovim djelima nailazimo na ideju „programatske otvorenosti“ o kojoj govori Umberto Eco u svojoj knjizi „Otvoreno djelo“, a kritičari govore o istraživanju nove vizualnosti koju vide u njihovim djelima. To je bilo istraživanje nemimetičke, apstraktne slike. Na izložbi Ante Kuduza u Beogradu 1965. godine već se uočava ponavljanje optičkih znakova „koji se kao budući nukleusi slike ritmički formiraju oko ekscentrično smještene jezgre likovnog polja“.[1] Kuduz do Kadra dolazi preko ciklusa od četrnaest crteža iz 1963. godine gdje pokušava iskristalizirati svoje zamisli i napraviti odgovarajući optički poredak unutar kadra slike koji će uz to odgovarati i određenim zakonitostima. To zanimanje za kadar provlačit će se gotovo kroz sve njegove cikluse.
Kadar (1965. – 1972.)
urediKadrove Kuduz prvi put izlaže u Galeriji Studentskog centra 1967. godine. Određene zakonitosti, ponavljanja i optički efekti uočeni su i prepoznati kao novi, maštoviti, ali i spremni na daljnju razradu. Time postavlja temelje vlastite umjetnosti, a nedugo zatim nastavlja s nadgradnjom. Počevši s crtežima i kolažima, prebacuje se u grafiku gdje je vidljiv efekt kolaža, a promatrane u cijelosti grafike ostavljaju dojam iznimne teksture na zapravo glatkom otisku. U njegovim grafikama isprepletene su i slikarske odlike. Nedostatak znanstvenosti možda je glavni razlog njegove odsutnosti na izložbama Novih tendencija, kako navodi Želimir Koščević.[1] Svoj daljnji razvoj nastavlja u serigrafiji, a prve Kadrove u toj tehnici izvodi tijekom 1966. godine u Studiju Brane Horvata u Zagrebu. Iskorištava tehničke mogućnosti serigrafije te radi kvalitetnije otiske s gustim namazima boje. U početku zadovoljan pojačanim efektima crno-bijelog odnosa na otisku, odlučuje obogatiti i proširiti svoj izraz kompleksnijom kompozicijom i uvođenjem boje. Čistoća serigrafskih boja otvorila je put k novim eksperimentima i znatno promijenila njegov kadar. Ali crtež je i dalje u osnovi njegovih djela. Kadrovi iz zadnjih godina tog ciklusa postaju pokretljiviji ne samo zbog gustih i jarkih boja nego i zbog ritma oblika koji se preklapaju, izlaze i šire iz zadanog kadra.
Prostor (1972. – 1975.)
urediCiklus nastaje između 1971. i 1972. godine, nakon oslobađanja kadra, tj. njegova daljnjeg razvijanja. S njim se Kuduz sve više odmiče od čiste plošnosti. Živost boja koje imaju Kadrovi iz posljednjih godina jasno je vidljiva i ovdje. No, linije, njihov raspored i odnosi su nešto drugačiji. Taj prostor dolazi u centar obično iz nekog kuta, naglašeno je dijagonalno kretanje. To kretanje linija kasnije će prijeći u kompleksniji oblik, čak u trodimenzionalne oblike. Serija ovih crteža i grafika izložena je u prostorima Galerije Forum 1973. godine.
Grad (1976. – 1981.)
urediIdeja se rodila iz Prostora, ali i onog pravog prostora. Tu se kao primjer navodi crtež Motovun (1975.), gdje grafički razlaže ideju prostora, tj. izgled tog grada. Razlaže okolinu u dijelove, a efekt pojačava bojom, sada u manjoj količini nego prije. Početkom 1978. godine ciklus je prikazan u Galeriji Forum. U narednom se periodu taj grad, primjećuje Koščević, sve više zatvara u sebe, urbana kocka postaje sve zagonetnija.[1] Radi sve složenije strukture, isprepliće linije, ranije oblike i sažimlje ih u vrlo neobičnu cjelinu. Zadnja etapa ovog ciklusa je izlazak u prostor. Između 1980. i 1981. godine radi makete koje pokazuju mogućnosti dugo čuvane u dvodimenzionalnom obliku. Kuduz ugrađuje i ludičku komponentu u svoje ideje. Iako nerealizirane, pokazuju domišljatost kada je u pitanju plastički volumen.
Krajolik (1981. – 1991.)
urediStilske značajke s početka ovog ciklusa povezive su s onima iz Grada, no ubrzo Krajolik dobiva vlastiti jezik koji se povezuje s promjenama u umjetničkim tendencijama tog vremena vidljivim i kod Đure Sedera, Zlatka Price, Ede Murtića.[1] Krajolik je možda najintimniji ciklus Ante Kuduza. Polja s gustim rasterom linija podsjećaju na oranice. I ovdje ubacuje plošne, crne dijelove koji dinamiziraju kompoziciju tako što prekidaju kontinuitet gustih rastera. Iako se ovaj ciklus može promatrati kao zaokret, i dalje sadrži karakteristike Kuduzova stvaralaštva vidljive od Kadra pa nadalje: guste linije, plošne monokromne dijelove unutar kompozicije.
Graf (1992. – 2003.)
urediS ovim ciklusom zaključen je grafički rad Ante Kuduza. Djela iz prve polovice ciklusa razlikuju se od onih nakon 1999. godine kada dolazi do promjena unutar ciklusa, ali i tehnike. Naime, Kuduz upliće digitalni tisak u svoje radove. Opet vraća boju - u vidu traka digitalnog tiska - u crno-bijelu kompoziciju: „Sinteza, superponiranje, fragmentiranje negacija i korelacija elemenata vrtloži se na ovim grafikama“.[2] Kuduzov umjetnički opus mogli bi okarakterizirati kao evoluciju jedne ideje. On ne radi snažne preokrete. Od prvog kadra do posljednjeg svog grafa velika je vremenska i stilska razlika. Kuduz u cjelini ipak ostaje dosljedan sebi i njegova stilska potka jednaka je u gotovo svim djelima. U svakom ciklusu uvodi barem jedan neočekivani element koji nakon toga postaje sastavni dio njegovog izričaja.
Izvori
uredi- ↑ a b c d Kuduz A., Koščević Ž. Ante Kuduz, Akademija likovnih umjetnosti: Pinhead entertainment: Skaner studio, Zagreb, 2000., str. 14, 52, 162, 212
- ↑ Kuduz A., Kedmenec Križić V. Ante Kuduz: desetljeće grafike : 1993./2003., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Kabinet grafike, Zagreb, 2003. str. 6
Literatura
uredi- Kuduz A., Koščević Ž. Ante Kuduz, Akademija likovnih umjetnosti: Pinhead entertainment: Skaner studio, Zagreb, 2000.
- Kuduz A., Kedmenec Križić V. Ante Kuduz: desetljeće grafike : 1993./2003., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Kabinet grafike, Zagreb, 2003.
- Kuduz A., Maroević T., Ante Kuduz: Centar za kulturu i informacije, Galerija Forum, Zagreb, 24. 1 - 16. 2. 1984., Galerija Forum Centra za kulturu i informacije, Zagreb, 1984.
Vanjske poveznice
uredi- U spomen grafičaru Anti Kuduzu (1935.-2011.), Večernji list, 25. siječnja 2011.
- Galerija radova Ante Kuduza na stranicama MSU-a
- Izložba Ante Kuduza "Razgovor", Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula, lipanj 2011. Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. rujna 2014. (Wayback Machine)
- Šimat Banov, Ivo. Šetajući gradom: Trijeznost sna Ante Kuduza - Uz monografiju Ante Kuduza, Vijenac, Broj 171, 07. rujna 2000.[neaktivna poveznica]
- Poštanska marka broj 837, ANTE KUDUZ, PROSTOR – B, 1972. (svilotisak u boji, 800 mm X 600 mm), privatno vlasništvo, izdana 01. prosinca 2011.