Wikipedija

Ante Laušić

Dr sc. Ante Laušić (Kreševo,[1] 8. svibnja 1940. – Zagreb, 16. kolovoza 2012.), bio je hrvatski povjesničar. Bio je ravnateljem Instituta za migracije i narodnosti. Mlađi je brat hrvatskog književnika Joze Laušića.

Ante Laušić

Rođenje 8. svibnja 1940.
Smrt 16. kolovoza 2012.
Zagreb
Prebivalište Zagreb
Državljanstvo hrvatsko
Narodnost Hrvat
Etnicitet Hrvat
Polje povjesničar
Institucija Institut za migracije i narodnosti
Alma mater Filozofski fakultet u Zadru
Poznat po poljička kneževina, Hrvati u Južnoj Africi, Hrvati u Venezueli
Portal o životopisima

Životopis uredi

Studirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je diplomirao 1969. godine. Nakon studija prvo je radio kao srednjoškolski profesor u gradu Hvaru, gdje je predavao pet predmeta. Potom je radio u srednjoj školi u Omišu[2] sve do 15. veljače 1972. kad je tijekom progona hrvatskih proljećara zbog hrvatskog razmišljanja uhićen i nešto poslije osuđen na 15 mjeseci strogog zatvora. Zatvorsku je kaznu odležao u Staroj Gradišci. Nakon toga dugo vremena nije se nigdje u školi mogao zaposliti, jer ga je ondašnji režim ocrnjujućim dosjeom proganjao gdje god je poslao zamolbu za primanje na posao. Naposljetku se uspio zaposliti kao srednjoškolski profesor u Slunju.

Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1977. na temu Društvene i gospodarske prilike u Poljicima do kraja 15. stoljeća.[3]

Od 1980. godine radio je u zagrebačkom Institutu za migracije i narodnosti, gdje je došao do statusa višeg znanstvenog suradnika.

Doktorirao je 1985. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru na temu Postanak i razvitak Poljičke kneževine: (do kraja XV stoljeća), pred ispitnom komisijom u kojoj su bili Stjepan Antoljak (predsjednik), Josip Lučić i Stijepo Obad.

1991. je godine objavio knjigu Postanak i razvitak Poljičke kneževine (do XV. st.) koje je ujedno i sinteza razmišljanja povjesničara o pitanjima poljičke povijesti i pregled rezultata istraživanja povijesne znanosti o toj staroj hrvatskoj knežiji. Djelo je temeljna literatura za povijest Poljica u srednjemu vijeku, jer je objektivnije od svojih prethodnika obradio tu tematiku, a da djelo nije sadržavalo pretjerani romantičarski zanos.[4][5]

1997. je postao ravnateljem Instituta za migracije i narodnosti sve do odlaska u mirovinu. Umirovio se napisavši knjigu o Hrvatima u Venezueli 2007. godine, prvu cjelovitu monografiju o Hrvatima u Venezueli koja je ikad napisana.[6]

Djelovao je pri Međunarodnom klubu hrvatskih iseljenika povratnika i investitora iz dijaspore.[7]

Znanstveni rad uredi

Znanstvenički interes mu se rasprostirao na nekoliko područja.

Jedno je bila srednjovjekovna hrvatska povijest, pri čemu se posebice isticalo zanimanje za Poljičku kneževinu, o značenju i autentičnosti hrvatskih povijesnih isprava kneza Trpimira i Mutimira, starohrvatskoj župi Radobilji, o bitci kod Siska 1593., Pacti conventi od 1102., Istri pod mletačkom vlašću u 16. i 17. st.,[8] Dubrovačkoj Republici[9] ali i o novijoj hrvatskoj povijesti, kao što je o Radićevom kolegi Augustu Košutiću (1893. – 1964.) i o Bruni Bušiću.[10]

Druga tema za koju se zanimao bile su unutarnje migracije u Hrvatskoj (pr. iseljenička problematika Istre 2. pol. 19.st. – 1960-te, kolonisti i izbjeglice u Slavoniji u vrijeme agrarne reforme i kolonizacije 1945-1948., Folksdojčerima i njihovom egzodusu iz bivše Jugoslavije, uzroci i posljedice iseljavanja bosanskohercegovačkih Hrvata u 20. stoljeću[11]).

Treća tema za koju se zanimao bilo je hrvatsko iseljeništvo. Ponajviše se bavio Hrvatima u Južnoj Africi i Kanadi, a zadnjih je godina istraživao Hrvate u Venezueli. Pisao je i o Carlu Corneru, Hrvatima u Sloveniji, homerskim pjesmama kao književnom i znanstvenom djelu, hrvatskom iseljeničkom tisku u Kanadi, hrvatskim katoličkim misijama. O hrvatskom je iseljeništvu govorio da to nije teret, nego golema vrijednost koja matičnoj zemlji Hrvatskoj stoji na raspolaganju.[7]

Djela uredi

Radove je objavio u Migracijskim i etničkim temama, Migracijskim temama, Maruliću, Mosorskoj vili, Pazinskom memorijalu, Zapošljavanju, Radovima Zavoda za hrvatsku povijest, župnom časopisu Radobilji,[12] iseljeničkom kalendaru Matici, Hrvatskim iseljeničkim temama te u slovenskoj Znanstvenoj reviji iz Maribora. Povremeno je pisao za hrvatski tjednik za kulturu Hrvatsko slovo.[1]

Objavio je radove u ovim zbornicima:

  • Zbornik Prvog sabora hrvatske dijaspore
  • Hrvatski iseljenički zbornik
  • Hrvati u Sloveniji (ur. Mirjana Domini)
  • Treba li domovini hrvatsko izvandomovinstvo? (ur. Biserka Cetinić)
  • Hrvati izvan domovine (kongres hrvatskih povjesničara)
  • zbornik radova sa simpozija Hrvatska dijaspora, jučer, danas, sutra 1997.[13]
  • 50 godina Bleiburga: zbornik radova o Bleiburgu i križnim putovima s trećeg međunarodnog znanstvenog simpozija u Bleiburgu, 14. i 15. svibnja 1995. (ur. Jozo Marević)
  • Budućnost iseljene Hrvatske (ur. Vlado Šakić; Josip Jurčević; Marin Sopta)
  • Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918. – 1943.)
  • Sezonstvo in izseljenstva v panonskem prostoru: sosedstvo Avstrije, Hrvaške, Madžarske in Slovenije (izdanje ZRC SAZU) – međunarodna recenzija

Bio je suradnik u elaboratu Poslovna inteligencija i elektroničko poslovanje.

Bio je glavni istraživač odnosno voditelj projekta ministarstva znanosti, obrazovanja i športa-a (kod IMIN-a) Hrvatska dijaspora 1996. – 2002.,[14] a sudjelovao je u IMIN-ovim znanstvenim projektima Hrvatske migrantske zajednice: pripadnost i multikulturalizam 2002. – 2006.), vodio je IMIN-ov međunarodni projekta Društveno okupljanje Hrvata u prekomorskim zemljama (1945. – 1990.), (1991. – 1995.) te je sudjelovao na projektu Hrvati u Republici Sloveniji i Slovenci u Republici Hrvatskoj (1995. – 2000.).

Autor je proslova knjizi Prinosi povijesti Poljica iz 2004. godine (autor knjige Alfons Pavić, otac poljičke historiografije[15]). U Slobodnoj Dalmaciji objavio je svibnja 2004. podlistak u nekoliko nastavaka Hrvati na Sjevernom ledenom moru[16] gdje je pisao o sudjelovanju Hrvata odnosno hrvatskih mornara u arktičkim istraživanjima.[17]

Bio je recenzent izdanja:
(popis nepotpun)

  • Populacija i kontinuitet pri smjeni civilizacija. Primjeri s izmaka antike, Etničnost i povijest (ur. Emil Heršak), IMIN-Naklada Jesenski i Turk – Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb 1999. (korecenzent Jadranka Grbić)[18]
  • Čuvari bleiburške uspomene, autori: Josip Jurčević, Bruna Esih, Bože Vukušić), 2003. (korecenzent: Zdravko Dizdar)
  • Hrvatski politički emigrant 1941. – 1991., 2009. (autor Tomislav Krolo, prireditelji Ivan Čizmić i Marin Sopta, korecenzenti Branimir Banović i Josip Jurčević)[19]

Bio je urednik izdanja:

  • monografija Izvješća Iseljeničkog komesarijata u Zagrebu 1922. – 1939., Zagreb : Institut za migracije i narodnosti, 1998. (autor Pavao Jonjić)
  • serijska publikacija Biblioteka Iseljenička arhivska građa

Objavio je knjige:

  • Postanak i razvitak Poljičke kneževine (do kraja XV. stoljeća). Split: Književni krug, 1991.
  • Južna Afrika i Hrvati, Zagreb: IMIN, 2000. (suautor Josip Anić).
  • Venezuela i Hrvati,. Zagreb: IMIN, Hrvatska matica iseljenika, 2007. (recenzenti Ivan Čizmić i Aleksandar Vukić)[6]

Izvori uredi

  1. ↑ a b (hs): Odlazak Ante Laušića, Hrvatsko slovo, 23. kolovoza 2012., str. 20.
  2. ↑ Omiš – Srednja škola Jure Kaštelan Nastavnici i profesori, skupina predmeta Filozofija, Sociologija, Logika, Psihologija, OM, TIPSS, MISS, PIG, EIK, Ustav
  3. ↑ Sveučilište u Zadru
  4. ↑ Zbornik Odsjeka povijesnih znanosti Zavoda povijesti. društvenih znanosti HAZU, 20(2003) Ante Nazor: Granica između Splita i Poljica i splitsko-poljički sukobi u 14. i 15. stoljeću
  5. ↑ Stijepo Mijović Kočan: Cjelovito o Poljicima, Glasnik, hrvatski politički tjednik, 18. listopada 1991., str. 44
  6. ↑ a b Matica, lipanj 2007.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. svibnja 2012. (Wayback Machine) Vesna Kukavica: Predstavljena knjiga Ante Laušića – prva cjelovita monografija o Hrvatima u Venezueli
  7. ↑ a b Slobodna Dalmacija B. Babić: Koalicija nije ostvarila obećanja, 22. veljače 2003.
  8. ↑ HAZU Osvrti na znanstveni rad i radove professora emetirusa Miroslava Bertoše (izbor). Ante Laušić, Miroslav Bertoša: Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću. Dio I.: Kolonizacija, Pula, Istarska naklada, 1986., 320 str., Migracijske teme – Časopis za istraživanje migracija i narodnosti, III, br. 1, Zagreb 1987.
  9. ↑ Matica, srpanj 2009.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. svibnja 2012. (Wayback Machine) Ante Laušić: Prvi zajamčeni venezuelsko-hrvatski dodir: Dubrovačka Republika kao uzor
  10. ↑ Matica, studeni 2008.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. svibnja 2012. (Wayback Machine) Hrvatski rodoljub i intelektualac
  11. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija
  12. ↑ P. Rubić: Podatci o župi Radobilji
  13. ↑ FFZG
  14. ↑ MZOS Znanstveni projekti
  15. ↑ Slobodna Dalmacija Ivan Ugrin: Otac poljičke historiografije, 4. rujna 2004.
  16. ↑ Slobodna Dalmacija Ante Laušić: Hrvati na Sjevernom ledenom moru 1872. – 1874.
  17. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija Ante Laušić: Hrvati na Sjevernom ledenom moru
  18. ↑ FFZG
  19. ↑ Hrvatsko žrtvoslovno društvo  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. kolovoza 2013. (Wayback Machine) Promocija knjige "Hrvatski politički emigrant 1941.- 1991.", 21. ožujak 2009.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ante_Laušić&oldid=6767454"