Ante Miše

hrvatski nogometaš i trener

Ante Miše (Vukovar, 14. lipnja 1967.) bivši je hrvatski nogometaš i sadašnji trener. Trenutačno je trener kuvajtskog kluba Al-Salmiya SC.

Ante Miše
Država Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Ante Miše
Nadimak Mister 100 posto
Rođenje 14. lipnja 1967.
Vukovar, Hrvatska
Klub
Trenutačni klub Al-Salmiya SC
Pozicija trener, kao igrač vezni
Mlađi uzrasti
NK Borovo
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1985. – 1994.
1989. – 1990.
1994. – 1997.
1997. – 2003.
2003. – 2005.
HNK Hajduk Split
FK Borac BL (pos.)
Vitesse
HNK Hajduk Split
NK Mura Murska Sobota
0120 00(18)
0028 000(4)
0040 000(1)
0089 000(0)
0028 000(1)
Reprezentativna karijera**
1992. – 1994. Hrvatska 0007 000(0)
Trenerska karijera


2008.
2008. – 2009.
2010.
2011.
2011. – 2012.
2013. – 2014.
2014. – 2015.
2015. – 2017.
2018.
2019. – 2020.
2020. – 2022.
2022. – 2023.
2023.
2024. – danas
NK Dugopolje
NK Mosor
HNK Trogir
HNK Hajduk Split
NK Istra 1961
HNK Hajduk Split
NK Dugopolje
NK Vitez
NK Vitez
Hrvatska (pom. trener)
HŠK Zrinjski Mostar
Turkmenistan
Al-Arabi
Al-Faisaly
Al-Adalah
Al-Salmiya SC
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 31. siječnja 2024.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Igračka karijera uredi

Klupska karijera uredi

Igrao je u prvoligaškim natjecanjima od polovice 1980-ih do konca 1990-ih. Među ostalim klubovima, igrao je u NK Borovu (gdje je i počeo igračku karijeru) i Hajduku iz Splita. Igrao je na položaju veznog igrača. Igrao je i za nizozemskog prvoligaša Vitesse iz Arnhema.

Statistika u Hajduku[1]
Natjecanje Nastupi Zgoditci
Prvenstvo 226 18
Kup 44 5
Superkup 1 0
Međunarodne 26 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 297 23

Prijateljske 102 20
Sveukupno 399 43

Reprezentativna karijera uredi

Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je 7 puta u razdoblju između 1992. i 1994. godine, sve u prijateljskim utakmicama.[2]

Trenerska karijera uredi

Prije preuzimanja klupe splitskog Hajduka trenersko iskustvo stjecao je u nižerazrednim klubovima Dugopolju, Mosoru i Trogiru. Pomoćni trener Gorana Vučevića postao je tijekom ljeta 2008. godine, a njegovim odlaskom u jesen iste godine prvi puta postaje i glavni trener splitske momčadi. Neopozivu ostavku podnio je 2. kolovoza 2009. godine nakon poraza od Zadra na Poljudu (0:1).[3]

Od svibnja 2010. godine trener je nogometnog kluba Istre 1961 iz Pule.[4] Tamo se zadržao samo 2 kola jer je ubilježio dva teška poraza s razlikom pogodaka 1:8 te je u srpnju napustio klub.[5]

Nakon otkaza Goranu Vučeviću, 18. travnja 2011. godine po drugi puta postaje trenerom splitskog Hajduka. Prije početka sezone 2011./12. preuzima drugoligaša NK Dugopolje. Od studenoga 2013. pa do 2014. godine bio je trener bosanskohercegovačkog premijerligaša Viteza.[6] Nakon samo par mjeseci ponovno je, u rujnu 2014. godine, preuzeo NK Vitez[7] koji je vodio do travnja 2015. godine.[8] U rujnu 2015. godine imenovan je pomoćnim trenerom izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Ante Čačića[9] do listopada 2017. godine.

Od lipnja do kolovoza 2018. godine bio je trenerom mostarskog Zrinjskog.[8]

Suradnjom Hrvatskog i Turkmenistanskog nogometnog saveza došlo je do uspostave suradnje Ante Miše i Turkmenistanskoga nogometnog saveza. Dana 21. ožujka 2019. godine objavljen je dogovor kako će Ante Miše preuzeti turkmenistanski A sastav, a Robert Grdović turkmenistansku reprezentaciju u futsalu.[8] Službeno je predstavljen kao novi izbornik 27. ožujka 2019. godine i suradnja je dogovorena na jednu godinu. U radu mu je pomagao trener vratara Sandro Tomić.[10]

Nakon toga 2020. godine preuzeo je treniranje kuvajtskoga kluba Al-Arabi s kojim je 2021. godine osvojio kuvajtsko prvenstvo bez poraza.[11]

U srpnju 2022. godine preuzeo je saudijskoarabijski klub Al Faisaly.[12] Krajem siječnje 2023. godine Miše i Al Faisaly sporazumno su raskinuli ugovor.[13]

Priznanja uredi

Igrač uredi

Individualna uredi

Klupska uredi

Hajduk Split

Trener uredi

Al-Arabi

  • Kuvajtsko prvenstvo (1): 2021.
  • Kuvajtski Superkup (1): 2021.
  • Kuvajtski Kup prijestolonasljednika (1): 2021./22.

Osobni život uredi

Rodio se je u Vukovaru. Rodna kuća nalazila mu se na mjestu koje je u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku bila na prvoj crti obrane grada, na Trpinjskoj cesti. Mišinu kuću granatirao je i do temelja srušio prvi susjed. U istoj ulici stanovao je kasniji srbijanski reprezentativac Siniša Mihajlović s kojim je Miše zajedno odrastao, zajedno igrao nogomet, košarku, rukomet.[14]

Izvori uredi

  1. Profili svih igrača – Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka. hajduk.hr. HNK Hajduk Split.
  2. HNS stat., preuzeto 8. kolovoza 2010.
  3. HNK Hajduk, preuzeto 22. travnja 2011.
  4. Ante Miše i službeno novi trener Istre 1961. tportal.hr. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  5. NK Istra 1961Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. kolovoza 2010. (Wayback Machine), preuzeto 8. kolovoza 2010.
  6. Ante Miše novi trener BiH prvoligaša Viteza, preuzeto 3. studenoga 2013.
  7. Ante Miše ponovno na klupi prvoligaša Viteza, preuzeto 2. rujna 2014.
  8. a b c Nogomet+ T.R.: Ante Miše preuzeo reprezentaciju Turkmenistana , 21. ožujka 2019. (pristup stranicama 31. ožujka 2019.)
  9. HNS: Ante Čačić novi izbornik Hrvatske, HNS, 21. rujna 2015., pristupljeno 11. listopada 2015.
  10. Dalmatinski portal D.F.: Ante Miše danas je i službeno predstavljen kao novi izbornik Turkmenistana, 27. ožujka 2019. (pristup stranicama 31. ožujka 2019.)
  11. Slaven Alfirević, Miše i Kozniku slave: prvaci su bez poraza, na naslov se čekalo dugih 19 godina, slobodnadalmacija.hr, 18. svibnja 2021., pristupljeno 4. kolovoza 2022.
  12. Ante Miše je preuzeo Al-Faisaly kojeg su ranije vodili Zlatko Dalić, ali i Tomislav Ivković, sportske.jutarnji.hr, 13. srpnja 2022., pristupljeno 4. kolovoza 2022.
  13. Slaven Alfirević, Trener uvijek ima kufer spreman, Ante Miše javio se iz Saudijske Arabije: ‘Sporazumni je raskid, ostajemo prijatelji‘, slobodnadalmacija.hr, 21. siječnja 2023., pristupljeno 18. veljače 3023.
  14. Ante Miše: Hajdučko srce s Trpinjske ceste, Vukovarac u Čačićevu stožeru, Večernji list, 16. listopada 2015.