Otvori glavni izbornik

Ante Skataretiko (1928.[1] - ožujka 2003.) je bio hrvatski diplomat, gospodarstvenik i športski dužnosnik.

ŽivotopisUredi

Kao mladić školovao se kod fratara gdje je igrao nogomet. Školovanje je nastavio na splitskoj realnoj gimnaziji, gdje je trenirao veslanje. [2] Studirao je u Zagrebu na Ekonomskom fakultetu, gdje je diplomirao 1950. godine.[3] Tih je godina bio aktualan Titov prekid sa Staljinom. Jugoslavija je bila prisiljena na brzinu stvarati svoje diplomatske kadrove zbog odljeva dijela kadrova koji su bili na Staljinovoj strani. Dodatni tečaj je završio u Beogradu 1950. godine.[2]

U diplomaciji je radio u Stockolmu (1950.-1953.), Parizu (stalno izaslanstvo Jugoslavije pri OECD-u četiri godine) i New Yorku u stalnom izaslanstvu pri UN-u 5 godina.[2] Nakon povratka iz diplomacije, bio je direktorom splitskog poduzeća Koteksa.[4](1971.-1974.)[2] 1970-ih je predsjedao splitskim Izvršnim vijećem (od 31. svibnja 1974.[2] do 10. svibnja 1982., u dvama mandatima)[5].[6] Od 1976. do rujna 1979. je obnašao dužnost predsjednika Izvršnog odbora Mediteranskih igara u Splitu"[5][7] U razdoblju tih dvaju mandata Split i okolna mjesta (Zadar, Šibenik, Trogir, Omiš, Makarska, Sinj, Hvar, Kaštel-Gomilica[8]) su doživila veliku izgradnju: mnoštvo športskih objekata, hotela, prometnica i inih društvenih objekata,[4] tunel kroz Marjan, željeznička pruga koja je vodila od gradske luke do predgrađa Kopilice je stavljena pod zemlju[2]; iako su neki drugi sadržaji (kvaliteta stanogradnje s pratećim sadržajima) platili danak toj izgradnji. Obnašao je dužnost potpredsjednika Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske[4] poslije Mediteranskih igara u Splitu.[2]Dok je bio vijećnikom u Izvršnom vijeću SR Hrvatske, stao je na stranu svećenicima, zbog kojih je otrpio napade. Spor je izbio oko pitanja gradnje nove crkve, budući da je stara srušena za bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Skataretiko ih je javno podupro na skupštini, zagovarajući da imaju pravo na lokaciju za gradnju crkve.[4]

Od 1980. do 1981. predsjedao je splitskim Hajdukom. Poslije je 1980-ih bio potpredsjednik Izvršnog vijeća (vlade) SR Hrvatske. Nakon što mu je istekao mandat, bio je veleposlanikom u Italiji i na Malti.[6] Za vrijeme dok je bio veleposlanik u Italiji, istekla je bila valjanost ugovora kojim su talijanski ribari mogli loviti ribu u određenim dijelovima Jadrana i kako se čini, vrlo dobro plaćala. Skataretiko je dogovorio novi ugovor, kojim su se predviđala zajednička ulaganja u ribolov i preradu ribe, određivanje zona za ribolov. Izgledalo je da je ugovor vrlo dobar, no nije se ništa dalje napravilo te je ovo pitanje dočekalo samostalnost Republike Hrvatske.[9]Nakon diplomatske karijere u Rimu i na Malti, vratio se u Koteks 1988. godine. Od 1993. je u mirovini.[2]

Bio je velikim zagovornikom izgradnje Jadransko-jonske autoceste, koja bi išla kroz Italiju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju i Grčku. U tom je pravcu 1989. registrirana tvrtka Jadranska autocesta d.d. na sudu u Zagrebu. Tvrtka je bila jedna od prvih dioničkih društava u Hrvatskoj. Skataretiko je bio jednim od sunositelja te zamisli, uz Veljka Barbijerija, Joška Eterovića, Petra Flekovića i Antu Markovića (čija je ideja o Jadranskoj autocesti i ACI-ju i bila[4]). Kuriozitet je da su projekt poduprle Makedonija i Kosovo, kroz koje nije trebala proći, ali Slovencima nije bila prioritetna.[6] Smatrao je da bi pri tome trebali inozemni ulagači kojima bi se trebale dati koncesije, računajući na ograničenost hrvatskih sredstava.[10]

Bio je među prvim zagovornicima izgradnje splitske ACI marine, danas prepoznatljivog dijela splitske obale. Stvar dobiva na težini što je onda bilo više protivnika izgradnje te marine za brodiće i velebne jahte, nego protivnika gradnje velikih zagađivačkih industrijskih postrojenja u Kaštelima.[11]

Zagovarao je ideju o muzeju MIS-a.[4]

Posmrtno je dobio nagradu Grada Splita 2003. godine.[12]

ZanimljivostiUredi

Rodom je iz obitelji Grka koji su još za mletačke vlasti došli živjeti u hrvatske krajeve. Izvorno su se zvali Skataretikos. Djed mu je svojevremeno namjeravao pohrvatiti prezime u Skatić, a potom se došlo do današnjeg oblika prezimena. [2]

Zabilježeno je da je kao student pohodio legendarnu nogometnu utakmicu Hajduk - Crvena zvezda 29. listopada 1950., kad je osnovana Torcida.[13]

IzvoriUredi

  1. Imehrvatsko Ante Skataretiko
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Slobodna Dalmacija Razgovor: Ante Skataretiko - Evo da nisi puknija minu dok je Tito spava (razgovarao Ante Duplančić), 10. rujna 1999.
  3. Slobodna Dalmacija J. Matić: In memoriam - Ante Skataretiko, 31. ožujka 2003.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Nedjeljna Dalmacija Razgovor:Ante Skataretiko - Račan nije hazarder, izgradit će cestu (razgovarala: Jadranka Matić), 1. veljače 2002.
  5. 5,0 5,1 Slobodna Dalmacija Ante Skataretiko: MIS je dijete grada Splita, 27. rujna 1999.
  6. 6,0 6,1 6,2 Slobodna Dalmacija Razgovor: Ante Skataretiko - Jadranska cesta bi nas preporodila! (razgovor vodio Ivan Tolj), 27. travnja 2000.
  7. Slobodna Dalmacija Tanja Šimundić-Bendić: Vijenac u more - spomen na poginule sportaše, 16. rujna 1999.
  8. Slobodna Dalmacija Ante Skataretiko: Dalmacija još sisa s vimena MIS-a, 27. veljače 1999.
  9. Slobodna Dalmacija Silvije Tomašević: Ribanje i talijansko prigovaranje, 1. travnja 2000.
  10. Slobodna Dalmacija Razgovor: Ante Skataretiko - Cestu života ne možemo izgraditi bez inozemnih ulagača i koncesija, 25. svibnja 2001.
  11. Slobodna Dalmacija Mario Garber: Palma de Matejuška, 22. kolovoza 2001.
  12. Slobodna Dalmacija Zaslužnima Medalje Grada, 1. srpnja 2003.
  13. Slobodna Dalmacija 50 godina Torcide. Ante Dorić, pučki povjesničar Hajduka: Torcida je bila ustanak Dalmacije!, 26. listopada 2000. (piše: Ivo Šćepanović)

Vanjske povezniceUredi

  • Slobodna Dalmacija Ante Skataretiko: Otvoreno pismo predsjedniku hrvatskog Sabora Zlatku Tomčiću o izgradnji Jadranske autoceste, 18. prosinca 2000.