Antun Đivoje
Dr. Antun Đivoje (Gjivoje) (Lastovo, 23. veljače 1851. – Split, 27. veljače 1917.), hrvatski svećenik i splitski i makarski biskup (1911. – 1917.). Politički je bio blizak Narodnoj stranci u Dalmaciji.[1]
| Monsinjor Antun Đivoje | |
|---|---|
| splitski i makarski biskup | |
| Rođen | 23. veljače 1851. Lastovo |
| Umro | 27. veljače 1917. Split |
| Zaređen za svećenika | 1875. |
| Služba | 1911. - 1917. |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Zaređen je za svećenika 1875. godine. Studirao je teologiju u Zadru, a više bogoslovne nauke na bečkom Sveučilištu na kojemu je 1880. doktorirao teologiju. Nakon povratka iz Beča, bio je profesor u dubrovačkom sjemeništu, a zatim od 1884. do 1911. profesor bogoslovije i hebrejskog jezika u Zadru.[2] Bio je i prosinodalni ispitivač i sudac, branitelj ženidbenog veza na crkvenom sudu i crkveni delegat u Pokrajinskomu školskom vijeću. Od 1893. obnašao je časti naslovnoga dvorskog kapelana i od 1896. počasnoga kanonika metropolitanskoga Kaptola u Zadru.[1]
Za biskupa je zaređen 11. srpnja 1911. godine i na tom položaju ostao je tijekom Prvog svjetskog rata do svoje smrti 1917. godine.
Bilješke
uredi- ↑ a b Antun Gjivoje - Hrvatski biografski leksikon. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. svibnja 2014. Pristupljeno 10. svibnja 2014.
- ↑ Jurišić, Šimun, Glasoviti Splićani, str. 54.
Literatura
uredi- Jurišić, Šimun, Glasoviti Splićani, Logos, Split, 2008. ISBN 978-953-6099-72-6
Vanjske poveznice
uredi- Antun Gjivoje - Hrvatski biografski leksikon Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2014. (Wayback Machine) (hrv.)
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Filip Frano Nakić |
splitski i makarski biskup 1911.–1917. |
nasljednik Juraj Carić |