Kopitnjakovke
Kopitnjakovke (jabučnjače, vučje stope, lat. Aristolochiaceae), biljna porodica u redu paparolike kojoj pripada 8 rodova sa 724 priznate vrste.[1]
| Kopitnjakovke | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Piperales |
| Porodica: | Aristolochiaceae Juss. |
| Baze podataka | |
Porodica je dobila ime po rodu vučja stopa (Aristolochia), a u hrv. jeziku po rodu kopitnjak (Asarum). Najveći broj vrsta raste po Južnoj Americi u tropskim i suptropskim predjelima. Neke vrste su otrovne i ljekovite, a neke se uzgajaju kao ukrasno bilje.[2]
U Hrvatskoj raste A. clematitis (žuta vučja stopa), a na Pagu A. lutea, za koju se prije mislilo da je zasebna vrsta pa je imenovana imenom Aristolochia croatica, a opisao ju je Horvatić.
Opis porodice uredi
Aristolochiaceae, poerodica kopitnjakovki, uključuje prekoko 700 vrsta drvenastih loza, zeljastih vrsta i grmova. Većina vrsta je rasprostranjena u tropima obje hemisfere, iako je nekoliko rodova u umjerenom pojasu. U usporedbi s cvjetovima drugih poroldica Piperales, oni Aristolochiaceae obično su veliki, a neki hvataju u zamku muhe oprašivače koje mame neugodni mirisi. Kopitnjak (Asarum) i Saruma su zeljasti rodovi sjevernog umjerenog pojasa, najraznovrsniji u istočnoj Aziji. Vučja stopa (Aristolochia) uključuje više od 400 vrsta loze i bilja, od kojih su mnoge tropske. Upravo se ova skupina ponekad dijeli na dva ili četiri odvojena roda. [3]
Nekoliko vrsta je važno kao biljni lijekovi, a brojne se uzgajaju kao ukrasne biljke. Filogenetski dokazi doveli su do uključivanja bivših poroldica Hydnoraceae i Lactoridaceae unutar Aristolochiaceae pod taksonomski sustav APG IV.
Čaška (vanjski dio cvijeta) je trodijelna. Cvjetovi nekih vrsta nemaju latice, dok su kod oni drugih veliki i smrdljivi. Sjevernoameričke vrste uključuju “virginijski zmijski korijen” (Aristolochia serpentaria), “pelikanov cvijet” (A. grandiflora) i “nizozemsku lulu” (A. macrophylla). Žuta vučja stopa, engleski nazivana “European birthwort” (A. clematitis) nosi blijedožute cvjetove u obliku trube u grozdovima od dva do osam. Biljka ima srcolike listove sa sitno nazubljenim rubovima i kruškolike viseće plodove. Biljka je otrovna, ali se njezin ekstrakt u prošlosti koristio za olakšavanje poroda (otuda i naziv) i u liječenju zmijskog ugriza.[3]
Srodni azijski rod Thottea ima oko 25 vrsta grmova i polugrmova, od kojih su neke važne u tradicionalnoj i ayurvedskoj medicini.[3]
Rod Asarum obuhvaća 100 vrsta zeljastih biljaka sjevernog umjerenog pojasa, a najraznovrsniji je u istočnoj Aziji. “Kanadski divlji đumbir” (Asarum canadense) i “asarabacca” (A. europaeum), “europski divlji đumbir” ili šumski kopitnjak, česte su vrste. Srodni rod Saruma sadrži jednu vrstu, uspravni “divlji đumbir” (S. henryi), koji se ponekad uzgaja kao ukras.[3]
Jedini pripadnik roda Lactoris je ugrožena L. fernandeziana. Biljka raste na jednom otoku – otoku Nearer Land, u arhipelagu Juan Fernández, 650 km (400 milja) zapadno od Čilea. Sićušni grm rijetko je rasprostranjen u šumama prekrivenim maglom, a njegova glavna prijetnja su životinje koje pasu i konkurencija otpornijih biljaka.[3]
Potporodice uredi
- Asaroideae Burnett
- Tribus Sarumeae O. C. Schmidt ex Reveal
- Saruma Oliv. (1 sp.)
- Tribus Asareae Rchb.
- Asarum L. (118 spp.)
- Hexastylis Raf. (16 spp.)
- Tribus Sarumeae O. C. Schmidt ex Reveal
- Lactoridoideae ined.
- Lactoris Phil. (1 sp.)
- Aristolochioideae Burnett
- Tribus Apameae Soler.
- Thottea Rottb. (44 spp.)
- Tribus Aristolochieae Dumort. ex Spach
- Endodeca Raf. (2 spp.)
- Isotrema Raf. (110 spp.)
- Aristolochia L. (425 spp.)
- Tribus Apameae Soler.
Sinonimi uredi
- Hydnoraceae C.Agardh
- Lactoridaceae Engl.
Izvori uredi
- ↑ World Plants (Complete List), pristupljeno 10. siječnja 2024.
- ↑ Hrv. Enc. vučja stopa
- ↑ a b c d e Britannica, pristupljeno 10. siječnja 2024.
Vanjske poveznice uredi
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Aristolochiaceae |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Aristolochiaceae |