Armensko-gruzijska granica

Armensko-gruzijska granica je međunarodna granica između Armenije i Gruzije. Duga je 219 km, a proteže se od tromeđe s Turskom na zapadu do tromeđe s Azerbajdžanom na istoku.[1]

Zemljovid Armenije, s Gruzijom na sjeveru.

OpisUredi

Granica započinje na zapadu na tromeđi s Turskom i nastavlja kopnom do tromeđe s Azerbajdžanom nizom nepravilnih linija i malim dijelom na istoku uz rijeku Debed. Zapadni, planinski dio granice sadrži dva jezera koja se nalaze sasvim blizu granice - Madatapa (u Gruziji) i Arpi (u Armeniji).

PovijestUredi

Tijekom 19. stoljeća Kavkaz je bio poprištem sukobu velikih sila - Otomanskog Carstva na zalazu, Perzije i Rusije, koje se širila prema jugu. Rusija je formalno anektirala istočno gruzijsko Kraljevstvo Kartlije i Kahetije 1801. godine, a zatim zapadnu gruzijsku kraljevinu Imeretiju 1804. godine. Tijekom 1800-ih Rusi su pogurali svoju južnu granicu dalje prema jugu, na račun Perzijskog i Osmanskog carstva.[2] Rusko-perzijskim ratom (1804.–1813.) i kasnijim Gulistanskim ugovorom Rusija je stekla glavninu današnjeg Azerbajdžana i južnu regiju Syunik u današnjoj Armeniji.[3][4] Nakon Rusko-perzijskog rata (1826.–1828.) i Turkmenčajskog ugovora, Perzija je bila prisiljena ustupiti područje kanata Nahičevan i ostatak današnje Armenije.[5][4] Rusija je osvojene gruzijske i armenske teritorije organizirala u gubernije Tiflis, Kutaisi i Erivan.

 
Područje koje je svojim proglasila Gruzijska Demokratska Republika, sa spornom regijom Lori u ružičastoj boji.
 
Granice između armenske i gruzijske sovjetske republike 1926. Sjeverni dio okruga Borchalinsky, dio Armenske SSR.

Nakon ruske revolucije 1917. godine, narodi južnog Kavkaza proglasili su Transkavkasku demokratsku federativnu republiku (TDFR) 1918. godine i započeli mirovne pregovore s Osmanlijama.[6][7] Unutarnje nesuglasice dovele su do toga da je Gruzija napustila federaciju u svibnju 1918., a nedugo nakon toga uslijedili su Armenija i Azerbajdžan, međutim granice između tri republike bile su sporne.[8] Batumski ugovor iz lipnja 1918. okončao je neprijateljstva između TDFR-a i Osmanskog carstva. Kada su se Osmanlije povukle iz područja današnje pokrajine Lori u listopadu 1918., to je području postalo predmet spora između Armenije i Gruzije, a većina spornog teritorij a se odnosila na bivše ujezde (okruge) Borčalski i Akhalkalaki bivše gubernije Tiflis.[9][10] Gruzija je tražila da južne granice bivše gubernije Tiflis čine granicu, dok je Armenija tražila da buduća granica odražava etničku situaciju na terenu.[10] Nakon neuspjelih mirovnih pregovora o granici, u listopadu su izbili sukobi, nakon kojih su uslijedili zastoji mirovnih pregovora i kratki rat u prosincu.[10][8] Britanci su 17. siječnja 1919. posredovali u prekidu vatre pod vodstvom Williama Montgomerieja Thomsona, a osporavano područje proglašeno je neutralnom zonom do daljnjih mirovnih pregovora.[8][10] Nakon toga, i Armenija i Gruzija ušle su u područje Karsa u današnjoj istočnoj Turskoj, anektirajući teritorij, stvarajući pritom dodatne sporove između njih.[10]

Ruska Crvena armija je 1920. napala Azerbajdžan i Armeniju, čime je okončana neovisnost obje zemlje, a u veljači i ožujku 1921. uslijedila je Gruzija.[10] Turska je iskoristila priliku da otme zemljišta na istoku od Armenije, a Gruzija je okupirala neutralnu zonu Lori uz armensko odobrenje, kako bi spriječila da ona padne u turske ruke.[10] Granica SSSR-a s Turskom finalizirana je u listopadu 1921. Karskim ugovorom, čime je utvrđena zapadna granica armensko-gruzijske granice.[10] Kad su Sovjeti početkom 1921. uspostavili čvrstu kontrolu na tom području, izveli su konačno razgraničenje granice između Armenije i Gruzije, podijelivši neutralnu zonu Lori na dva dijela (uglavnom u korist Armenije) i fiksirajući 6. studenog 1921. granicu na njezinom sadašnjem mjestu.[8][11] Godine 1922. sve tri države uključene su u Transkavkasku SFSR unutar SSSR -a, prije nego što su se odvojile 1936.[10]

Granica je postala međunarodna 1991. nakon raspada Sovjetskog Saveza i neovisnosti njegovih konstitutivnih republika. Godine 1994. dvije su zemlje počele raditi na razgraničavanju svoje granice.[8] U Gruziji postoji velika armenska manjina, koncentrirana posebno u pograničnoj pokrajini Samche-Džavahetija gdje čine većinu.[12][13] Međutim, niti armenska niti gruzijska vlada nisu tražile ispravljanje stare granice između njih iz sovjetskog doba.[10]

Naselja uz granicuUredi

ArmenijaUredi

GruzijaUredi

Granični prijelaziUredi

Sljedeći granični prijelazi su u uporabi između Armenije i Gruzije:[14][15]

Povezani članciUredi

IzvoriUredi

  1. CIA World Factbook - Georgia, pristupljeno 9. rujna 2020.
  2. The boundary between Turkey and the USSR (PDF), Siječanj 1952, inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. travnja 2020., pristupljeno 8. travnja 2020.
  3. John F. Baddeley, "The Russian Conquest of the Caucasus", Longman, Green and Co., London: 1908, p. 90
  4. a b USSR-Iran Boundary (PDF), Veljača 1951, inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. travnja 2020., pristupljeno 9. travnja 2020.
  5. Gavin R.G. Hambly, in The Cambridge History of Iran, ed. William Bayne Fisher (Cambridge University Press, 1991), pp. 145-146
  6. Richard Hovannisian, The Armenian people from ancient to modern times, str. 292–293, ISBN 978-0-333-61974-2, OCLC 312951712 (Armenian Perspective)
  7. Ezel Kural Shaw. 1977. Reform, revolution and republic : the rise of modern Turkey (1808-1975), History of the Ottoman Empire and Modern Turkey, 2, Cambridge University Press, str. 326, OCLC 78646544 (Turkish Perspective)
  8. a b c d e Samkharadze, Nikoloz. Kolovoz 2020. Georgian State Border – Past and Present (PDF). Centre for Social Sciences. Pristupljeno 9. rujna 2020.
  9. King, Francis. Improbable nationalists? Social democracy and national independence in Georgia 1918-1921 (PDF). UEA Digital Repository. Pristupljeno 9. rujna 2020.
  10. a b c d e f g h i j Anderson, Andrew; Partskhaladze, George. Armeno-Georgian War of 1918 and Armeno-Georgian Territorial Issue in the 20th Century. Pristupljeno 26. rujna 2020.
  11. Matevossian, R. 1978. Լոռի [Lori]. Hambardzumyan, Viktor (ur.). Armenska sovjetska enciklopedija (armenski). 4. Armenian Encyclopedia. Yerevan. str. 663–64
  12. E. Cornell, Svante. 2002. Autonomy and conflict: ethnoterritoriality and separatism in the South Caucasus : cases in Georgia. Dept. of Peace and Conflict Research, Uppsala University. str. 137. ISBN 9789150616002
  13. Ionesyan, Karine. 22. rujna 2009. Defending Chakhalyan: Tbilisi accused of "dragging out" appeal hearing in high-profile "Armenian activist" case. ArmeniaNow. Pristupljeno 29. lipnja 2013.
  14. Border crossing points. National security service of the Republic of Armenia=. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  15. Border checkpoints of Georgia. State Commission on Migration Issues=. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  16. a b c Georgia Border Crossings. Caravanistan. Pristupljeno 9. rujna 2020.
  17. President Serzh Sargsyan attends opening of refurbished Bavra border checkpoint