Arsenije III. Crnojević

Arsenije III. Crnojević (Bajice, Crna Gora 1633.Beč, 27. listopada 1706.), pećki patrijarh 1674.—1690., mitropolit i patrijarh austrijskih Srba 1690.—1706.

Arsenije III. Crnojević

1673. godine posjetio je franjevačku crkvu u Budvi, kojom prilikom je obdario crkvu i svakog redovnika posebno. [1] Kao patrijarh putovao je 1683. u Jeruzalem. Za vrijeme austrijsko-turskog rata (1683. do 1699.) austrijska vojska je prodrla u južne srpske krajeve, te se Crnojević, u listopadu 1689., neposredno pred dolazak Austrijanaca, morao skloniti ispred turskog ogorčenja iz Peći u Nikšić i odatle na Cetinje. Austrijski zapovjednik Piccolomini ga je, osvojivši Prištinu, Skoplje, Prizren i Peć, pozvao krajem listopada da se vrati u Peć te da se sa svojim sunarodnjacima angažira za borbu protiv Turaka. Crnojević posluša Piccolominija i dođe u Peć, a potom u Prizren, gdje je se s njim sastao. Pristajanje Crnojevića uz Austrijance pojačalo je revnost Srba, koji su i do tada pomagali kršćansku vojnu akciju. Poslije Piccolominijeve smrti (9. studenog 1689., od kuge), obrnila se ratna sreća u korist Turaka (početkom 1690.), te se austrijska vojska povukla na lijevu obalu Dunava i Save. S vojskom se doselio u Ugarsku i Crnojević, a s njime i mnoge srpske obitelji, koje su se bojale osvete Turaka radi pomaganja kršćana u borbi protiv Turske. U Ugarskoj je car Leopold priznao Crnojevića za starješinu svih pravoslavnih Srba, koji su se nalazili u njegovoj državi. Punih jedanaest godina Crnojević u Ugarskoj nije imao stalno sjedište, nego je stanovao u Sentandreji, Kovinu, Sirigu, Hopovu, Sečuju, Futogu i Pakracu, uređujući srpsku crkvu.

Crnojević je proveo reorganizaciju pravoslavne crkve u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, koja je kao sastavni dio pećke patrijaršije bila organizirana u tim krajevima i za vrijeme Turaka. Osnivao je nove episkopije, postavljao je episkope i sređivao stanje u srpskoj crkvi kaja je bila u kaosu. Dolazio je često u sukob s katoličkim klerom, koji je ometao njegov rad i propagirao uniju. U vrijeme Rakocijeva ustanka (1703.—1711.) Crnojević je sa Srbima davao podršku caru. Vjernost i usluge Crnojevića i njegovih Srba car je nagradio tako da je poklonio patrijarhu spahiluke Sirač i Dalj (u zamjenu za Sečuj) i dajući Srbima nove patente i privilegije, koji su većim dijelom ostali na papiru. Crnojević je umro u Beču, odakle je prenesen u Srijem i sahranjen u manastiru Krušedol.

Odbor akademika Srpske akademije znanosti i umjetnosti 1993. godine izabrao ga je među sto najznačajnijih Srba.

IzvoriUredi

  1. Jovović, Ivan. 2013. MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA CRNOGORSKOM PRIMORJU (PDF). Matica crnogorska. str. 71.

Vanjske povezniceUredi

LiteraturaUredi

  • Narodna enciklopedija, 1927. godina