Atlantska trgovina robljem

Atlantska trgovina robljem odvijala se preko Atlantskog oceana od 16. do 19. stoljeća.

Plakat aukcije robova.

Velika većina robova prevezena u Novi svijet bili su Afrikanci iz središnjih i zapadnih dijelovima Afrike. Prodavali su ih Afrikanci europskim trgovcima robljem, koji su ih tada prevozili do kolonija u Sjevernoj i Južnoj Americi. Bilo ih je tako puno, da su Afrikanci bili najbrojnije imigrantsko stanovništvo Sjeverne i Južne Amerike prije kraja 18. stoljeća.[1] Južnoatlantski ekonomski sustav usmjerio se na proizvodnju robe i odjeće koja se prodavala u Europi i dovela je do povećanje broja afričkih robova u Novom svijetu. To je bilo presudno za one europske zemlje koje su se u 17. i 18. stoljeća, natjecale u razvoju inozemnih carstava.[2]

Afrikanci i njihovi potomci bili su pravno vlasništvo njihovih vlasnika. Prodavali su se na tržnicama s robama i uslugama.

Portugal se prvi uključio u trgovinu robljem u Novom svijetu, a drugi su uskoro slijedili. Robovi su se prevozili na brodovima brzo i jeftino. Radili su na plantažama kave, duhana, kakaoa, pamuka i šećera, u rudnicima zlata i srebra, na rižinim poljima, u građevinarstvu, sječi drva za brodove i u kućama kao sluge.

Najviše su u atlantsku trgovinu robljem bili uključeni: Portugalci, Britanci, Francuzi, Španjolci, Nizozemci te Amerikanci. Procijenjuje se, da se radili oko 12 milijuna robova, koji su preveženi u Novi svijet.[3]

Trgovina robljem ponekad se u Africi naziva holokaust ili velika katastrofa.

IzvoriUredi

  1. Curtin, Philip (1969). The Atlantic Slave Trade. The University Of Wisconsin Press. str. 1–58.
  2. Mannix, Daniel (1962). Black Cargoes. The Viking Press. str. 1–5.
  3. Ronald Segal, The Black Diaspora: Five Centuries of the Black Experience Outside Africa (New York: Farrar, Straus and Giroux, 1995.), ISBN 0-374-11396-3, str. 4.