Atribut
Atribut je nesamostalni rečenični dio koji se dodaje kojoj imenskoj riječi (imenici, imeničnoj zamjenici ili poimeničenom pridjevu) i pobliže je opisuje.[1] Atribut može biti zamjenica (najčešće posvojna), pridjev ili broj, a rjeđe i imenica (u tom slučaju atribut i imenica koju opisuje nisu u istom padežu). Atribut dijelimo na pridjevni i imenični.
Pridjevni atribut uredi
pridjev
- Lijepa djevojka sjedi na plaži.
zamjenica
- Njegov auto plave je boje.
redni broj
- Prvi čovjek na Mjesecu bio je Neil Armstrong. (redni broj)
ili glavni broj
- Dva čovjeka danas su bila u vrtu. (glavni broj)
Imenični atribut uredi
Imenični atribut najčešće je u genitivu (npr. kap kiše), ali, naravno, može biti i u drugim padežima. Naprimjer, u rečenici Povećao se promet nekretninama, riječ nekretninama instrumentalni je oblik i pobliže opisuje riječ promet.
Primjeri:
imenica
- Vozač kamiona dobar je čovjek.
- Moj prijatelj Marko uređivač je Wikipedije.
Kao podvrsta imeničnog atributa postoji i prijedložni atribut koji stoji iza riječi koju dopunjuje, a po vrsti riječi gotovo uvijek je imenica:
- Ova je torta od čokolade tvoja.
- Kupio sam sladoled na štapiću.
Sročni i nesročni atribut uredi
Pridjevni atributi još se nazivaju i sročnim atributima (slažu se s imenicom, imeničnom zamjenicom ili poimeničenim pridjevom u rodu, broju i padežu), a imenični se još nazivaju nesročnim atributima.
Izvori uredi
- ↑ Hrvatski jezik - atribut Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. rujna 2015. (Wayback Machine), hrvatskijezik.eu, pristupljeno 27. rujna 2015.