Auckland (otočje)

Otočje Auckland je otočje koje se nalazi u Tihom oceanu, 465 km južno od Južnog otoka Novog Zelanda.

Auckland
Tjesnac izmađu otoka Auckland i Adams je ostatak kratera ugaslog vulkana
Topografska karta otočja
Etimologijavidi tekst
Položaj
Koordinate50°41′41″S 166°08′08″E / 50.694777°S 166.135483°E / -50.694777; 166.135483
SmještajOceanija
Država
OceanTihi ocean
OtočjeNovozelandska subantarktička otočja
Fizikalne osobine
Površina625,64 km2
Broj otoka7
Najviši vrhMount Dick, 705 m
Stanovništvo
Broj stanovnikanenaseljeno[1]
Položaj Novog Zelanda
Auckland na zemljovidu Vanjskih otoka Novog Zelanda
Auckland
Auckland
Auckland na zemljovidu Vanjskih otoka Novog Zelanda
Zemljovid

Svjetska baštinaUNESCO
}}
Novozelandska subantarktička otočja
Država Novi Zeland
Godina uvrštenja1998. (22. zasjedanje)
VrstaPrirodno dobro
Mjeriloix, x
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:877

Etimologija uredi

Ime mu je dao kapetan kitolovca Ocean, Abraham Bristow po otkriću 1806. godine, i to po očevom prijatelju, Lordu Williamu Edenu Aucklandu.[2]

Zemljopis uredi

 
Satelitski snimak otočja Auckland s južnim dijelom na vrhu

Otočje Auckland nalazi je 360 km južno od otoka Stewart i 465 km od luke Bluff na južnom otoku, između geografske širine 50° 30' i 50° 55' J i geografske dužine 165° 50' i 166° 20' E.

Otočje se sastoji od skupine negostoljubivih i nenaseljenih vulkanskih otočića ukupne površine kopna od 625 km².

Pored glavnog otoka Auckland (Motu Maha) površine 510 km², tu su i otoci: Adams (100 km²), Otok razočaranja (10 km², 10 km SZ od glavnog otoka), Enderby (1 km², 1 km od sjevernog vrha glavnog otoka), te manje hridi kao što su: Ewing i Rosei. Otoci su blizu jedan drugome, odvojeni uskim kanalima, a obala je razvedena, s brojnim dubokim uvalama.

Otok Auckland, glavni otok, ima površinu od približno 510 km², a dug je 42 km. Poznat je po svojim strmim liticama i neravnom terenu koji se penje na preko 600 m. Istaknuti vrhovi uključuju Cavern Peak (659 m), Mount Raynal (635 m), Mount D'Urville (630 m), Mount Easton (610 m) i Babilonska kula (550 m). Južni kraj otoka širi se na 26 km.[3]

Ovdje uski kanal luke Carnley (Adamsov tjesnac na nekim kartama) odvaja glavni otok od otprilike trokutastog Adamsovog otoka (površine približno 100 km²), koji je još brdovitiji. Najviša točka otočja je 705 m visok rub ugaslog vulkana Mount Dick na zapadnoj strani otoka Adams. Kanal je ostatak kratera ugašenog vulkana, a otok Adams i južni dio glavnog otoka čine rub kratera. Glavni otok ima mnogo oštro urezanih uvala, posebice Port Ross na sjevernom kraju.

Većina otoka ima vulkansko podrijetlo, s arhipelagom kojim dominiraju dva 12 milijuna godina stara miocenska štitasta vulkana, koji su kasnije erodirani i rasječeni.[4][5] Oni počivaju na starijim vulkanskim stijenama 15–25 milijuna godina s nekim starijim granitima i sedimentnim stijenama koje sadrže fosile stare oko 100 milijuna godina.[6]

Flora i fauna uredi

 
U 21. st. otočje Auckland je postalo središnje mjesto parenja novozelandskih morskih lavova

Vegetaciju predtsvalja subantarktička zakržljala stabla, te grmlja i trava. Fauna se sastoji uglavnom od morskih vrsta: morski lav, morski slon, morski psi, pingvini i morske ptice. U 19. i 20. stoljeću na otocima su uzgajane domaće životinje (goveda, ovce, koze, psi, oposumi i kunići) koji su do 90-ih godina 20. stoljeća, na jedan ili drugi način, uništili ekosustav otočja. Od tada su na otočju mogu naći samo divlje kokoši i svinje. Posljednji kunići i miševi su uništeni 1993. god. na otoku Enderby. Zanimljivo, štakora nema na ovim otocima, iako su na drugim otocima ove geografske širine masovno prisutni.

Zaštita uredi

Otočje Auckland je nenaseljeno i cijelo je pretvoreno u pomorski rezervat prirode. Često ga posjećuju znanstvene ekspedicije, a od 1942. – 45. god. na glavnom otoku je djelovala stalna vojna postaja. Ekološki, ono pripada novozelandskim subantarktičkim otočjima koji su zajedno upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji 1998. god.[7]

Izvori uredi

  1. Popis stanovništva izvan teritorijalnih ovlastiArhivirana inačica izvorne stranice od 25. svibnja 2010. (Wayback Machine), popis 2006. god., Statistika Novog Zelanda (engl.) Preuzeto 18. listopada 2012.
  2. Historical Timeline of the Auckland Islands. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2012. Pristupljeno 18. listopada 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Map of the Auckland Islands. Department of Conservation. Pristupljeno 17. listopada 2017.
  4. Shirihai, H. 2002. A Complete Guide to Antarctic Wildlife. Alua Press. Degerby, Finland. ISBN 951-98947-0-5
  5. Gamble, J.A.; Adams, C.J. 1985. Volcanic geology of Carnley volcano, Auckland Islands. New Zealand Journal of Geology and Geophysics. 28: 43–54. doi:10.1080/00288306.1985.10422275. Pristupljeno 25. lipnja 2022.
  6. Denison, R.E.; Coombs, D.S. 1977. Radiometric ages for some rocks from Snares and Auckland Islands, Campbell Plateau. Earth and Planetary Science Letters. 34 (1): 23–29. Bibcode:1977E&PSL..34...23D. doi:10.1016/0012-821X(77)90101-7
  7. New Zealand Subantarctic Islands na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 17. listopada 2012.

Vanjske poveznice uredi

Ostali projekti uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Otočje Auckland