Autonomna estonska gubernija
Autonomna estonska gubernija (est.: Autonoomne Eestimaa kubermang, rus.: Эстля́ндская автоно́мия) bila je autonomna gubernija Ruske Republike koja je postojala od studenoga 1917. do veljače 1918.[1]
| Autonomna estonska gubernija | ||||
|---|---|---|---|---|
| Autonoomne Eestimaa kubermang (est.) Эстля́ндская автоно́мия (rus.) | ||||
| ||||
| Glavni grad | Reval | |||
| Vladavina | ||||
Autonomna gubernija | ||||
| Jaan Poska | 1917. | |||
| Legislatura | ||||
| Povijest | ||||
| ||||
| ||||
Nasljednice
| ||||
| Danas | ||||
Povijest
urediAutonomna estonska gubernija nastala je kao rezultat ruske Februarske revolucije 1917. Po uzoru na nju i u Estoniji je izbio val štrajkova i demonstracija. Osnivani su sovjeti po tvornicama, vojarnama, selima i gradovima i brojne političke stranke. Demonstranti su 2. ožujka 1917. srušili carsku gubernijsku vladu u Tallinnu, oslobodili političke zatvorenike i formirali narodnu miliciju.[1]
Privremena vlada Ruske Republike odobrila je 3. siječnja 1917. dekret o novoj upravi Estonske gubernije i time je ona postala Autonomna estonska gubernija.[1]
Za vrijeme Ruskog Carstva Estonija je bila podijeljena na dvije gubernije; Estonsku na sjeveru (taj teritorij je otprilike odgovarao Danskoj Estoniji) i sjevernog dijela Latvijske gubernije, u kojem su većina stanovnika bili Estonci. Ta su dva područja spojena dekretom privremene vlade Ruske Republike u ožujku 1917.[2]
Privremena vlada Ruske Republike je 5. ožujka za komesara Estonske gubernije postavila Jaana Poska, gradonačelnika Tallinna, koji je iz redova Estonaca izabrao rajonske komesare i komandante milicije.[1]
Organizirani su opći izbori za Estonski gubernijski sovjet (est.: Maapäev) - privremeni parlament, u kojem su velik broj mandata dobile su menjševičke i boljševičke frakcije Ruske socijal-demokratske radničke partije.[3] Prva sjednica Gubernijskog sovjeta (Maapäev) održana je u Tallinnu 1. svibnja 1917.[1] Odnosi između estonskih patriota i onih koji su bili naklonjeni boljševičkim idejama bili su napeti, tako da je među njima izbijalo mnogo sukoba.[1]
U travnju 1917. uz dopuštenje privremene vlade Ruske Republike, u Ruskoj carskoj vojsci formirane su prve estonske nacionalne jedinice, koje su kasnije spojene u estonsku diviziju.[1]
Dva dana prije Oktobarske revolucije u Sankt Peterburgu, 5. studenoga 1917. lider estonskih boljševika Jaan Anvelt poveo je svoje ljevičarske istomišljenike u Tallinn i 9. studenoga silom preuzeo vlast od komesara Jaana Poske. No, Estonski je gubernijski sovjet (Maapäev) odbio priznati taj čin proglasivši ga pučem i povukao se u ilegalu.[3]
Za vrijeme vladavine proboljševičkog estonskog sovjeta, Ants Dauman, novoizabrani gradonačelnik Narve, uz dopuštenje Sveruskog središnjeg politbiroa organizirao je referendum na kojem su građani trebali odlučiti da se gradovi Narva i susjedni Ivangorod odcijepe iz Petrogradske gubernije i priključe novoj Autonomnoj estonskoj guberniji.[3] Kako je 80% stanovnika glasalo za, estonski politbiro priznao je rezultate referenduma i teritorijalno proširenje Estonije. Premda se to dogodilo pod boljševičkim režimom, i kasnija estonska vlada priznala je referendum i priključenje Narve i Ivangoroda Estoniji.[3]
Na izborima za estonsku Ustavotvornu skupštinu održanim 1918. političke stranke koje su se zalagale za estonsku neovisnost dobile su gotovo 2/3 glasova, a sudeći prema međurezultatima, boljševici su pali na 37,1%. Razočarani boljševici prekinuli su izbore i proglasili izvanredno stanje u gradovima 27. siječnja i započeli s progonom političkih protivnika.[4]
U veljači 1918. nakon propasti Brest-Litovskih mirovnih pregovora između Ruske SSR i Njemačkog Carstva, Njemačka carska vojska okupirala je Estoniju, a boljševičke snage povukle su se u Rusiju.[3] Dan prije nego što su njemačke snage ušle u Tallinn 23. veljače 1918., Estonski komitet spasa Estonskog sovjeta Maapäeva izašao je iz ilegale i izdao Deklaraciju o neovisnosti.[3]
Taj dan se i danas slavi kao dan Estonske nezavisnosti, iako je Estoniji nakon tog trebalo gotovo 9 mjeseci da se oslobodi od okupacijskih snaga. Najprije su se povukle njemačke snage nakon kapitulacije 11. studenoga 1918., a nakon toga i Crvena armija koja se nakratko vratila i okupirala Estoniju.[3]
Izvori
uredi- ↑ a b c d e f g Eesti iseseisvuse sünd (1917–1920) (estonski). Eesti Entsüklopeedia. Pristupljeno 19. prosinca 2021.
- ↑ Эстляндская губерния (ruski). Большая российская энциклопедия. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2021. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
- ↑ a b c d e f g Autonomous Governorate of Estonia explained (engleski). Everything Explained. Pristupljeno 19. prosinca 2021.
- ↑ Eesti iseseisvuse sünd (1917–1920) (estonski). Eesti Entsüklopeedia. Pristupljeno 19. prosinca 2021.