Azavad
Azavad (arapski: أزواد, neotifinaški: ⴰⵣⴰⵓⴷ,[3] francuski: Azawad ili Azaouad) je nepriznata samoproglašena de facto suverena država na sjeverozapadu Afrike koju je proglasio Nacionalni pokret za oslobođenje Azavada (MNLA). On od travnja 2012. godine pod svojom kontrolom drži pokrajine Timbuktu, Kidal, Gao i dijelove pokrajine Mopti, koji su međuanarodno priznati kao dijelovi Republike Mali.[4] Teritorij Azavada graniči s Malijem i Burkinom Faso na jugu, Mauritanijom na zapadu i sjeverozapadu, Alžirom na sjeveru i Nigerom na istoku i jugoistoku. Obuhvaća dio Sahare i Sahela.
Azavad أزواد Azawād ⴰⵣⴰⵓⴷ | |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Položaj Azavada | |||||
Glavni grad | Gao (privremeni glavni grad) Timbuktu (samoproglašen)[1] | ||||
Službeni jezik | tamašek, francuski, hassaniyya arapski(1) | ||||
Državni vrh | |||||
- Predsjednik | Bilal Ag Acherif | ||||
- Predsjednik Vlade | Belal Ag Charif | ||||
Neovisnost | osporena, samoproglašenje 6. travnja 2012.(2) | ||||
Površina | |||||
- ukupno | 875 528 km2 | ||||
- % vode | 0 % | ||||
Stanovništvo | |||||
- ukupno (2009.) | 2.517.920[2] | ||||
- gustoća | 1,5/km2 | ||||
Pozivni broj | +223 | ||||
Vremenska zona | UTC GMT +0 | ||||
Internetski nastavak | nema | ||||
(1) Kao dodatni službeni jeci navode se i Songhai i Fula jezici. (2)Mali ne priznaje neovisnost Azavada |
Treći rat za neovisnost Azavada u pola stoljeća je počeo nakon rata u Libiji kada je oboren Moamer Gadafi koji je bio garant mira sklopljenog 2009. godine. Rat za neovisnost je formalno počeo 17. siječnja 2012., a već 6. travnja 2012. Nacionalni pokret za oslobođenje Azavada, čije snage kontroliraju najveći dio područja, je na svojoj internetskoj stranici objavio odgovarajući tekst o "nepovratnoj" neovisnosti od Malija. Država još nije dobila ničije međunarodno priznanje.[5][6]
God. 1950. etnički sastav sjevernog Malija, tj. dviju najvećih pokrajina Timbuktu i Gao je bio:
- Timbuktu: 57% Tuarezi, 26% Songhai, 15% Mauri;
- Gao: 46% Songhai, 35% Tuarezi, 9% Mauri;
a ostatak pripada drugim narodima od kojih su najbrojniji Fulbe, te Peul, Bambara, Sambogo, Bobo, Bozo i dr.
Velika većina stanovništva su muslimani, uglavnom Suniti, dok Tuarezi uglavnom prakticiraju sufizam poznat kao Malikijski mezheb.
Izvori
uredi- ↑ http://www.biyokulule.com/view_content.php?articleid=4503
- ↑ U sjevernom Maliju živi oko 1,5 stanovnik na kvadratnom kilometru. Podaci potječu iz popisa satnovništva u Maliju iz 2009. godine, prije objave neovisnosti Azavada. No, oko 250.000 stanovnika je pobjeglo iz ovog područja početkom oružanih sukoba u siječnju 2012. Encyclopedia of the Nations (engl.) Posjećeno 2. travnja 2012.
- ↑ Mouvement National de Liberation de l'Azawad. Mouvement National de Liberation de l'Azawad. Mouvement National de Liberation de l'Azawad. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. travnja 2013. Pristupljeno 10. siječnja 2018.
- ↑ Mali Tuareg rebels control Timbuktu as troops flee. BBC News. 1. travnja 2012. Pristupljeno 3. travnja 2012.
- ↑ Tuareg rebels declare the independence of Azawad, north of Mali. Al Arabiya. 6. travnja 2012. Pristupljeno 6. travnja 2012.
- ↑ Déclaration d'indépendence de l'Azawad. mnlamov.net. 6. travnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. listopada 2012. Pristupljeno 5. travnja 2012.
Literatura
uredi- Kirkby, Coel; Murray, Christina. 2010. Elusive Autonomy in Sub-Saharan Africa. Weller, Marc; Nobbs, Katherine (ur.). Asymmetric Autonomy and the Settlement of Ethnic Conflicts. University of Pennsylvania Press. Philadelphia. str. 97–120. ISBN 9780812242300