Badija
Badija je jedan od najvećih otoka u Korčulanskom otočju, u blizini grada Korčule (20 minuta vožnje brodom od Korčulanske luke).
| Badija | |
|---|---|
| Otok | |
 Badija | |
| Položaj | |
| Koordinate | 42°57′20″N 17°09′40″E / 42.95556°N 17.16111°E |
| Smještaj | Jadransko more |
| Država | Hrvatska |
| Otočje | Korčulansko otočje |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 0,971[1] km2 |
| Duljina obale | 4,16[1] km |
| Najviši vrh | 75 m[2] m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
 | |
Zemljopis uredi
Površina od 0,97 km2 svrstava ga u otočiće (otoci manji od 1 km2), što ga ujedno čini i najvećim hrvatskim otočićem. Na južnoj strani su duge šljunčane plaže.[3]
Flora i fauna uredi
Biljne zajednice koje dominiraju otokom su gusta makija i borova, čempresova i maslinova šuma. Na Badiji obitavaju jeleni lopatari.[3]
Gospodarstvo uredi
Turizam. Oko otoka je šetnica uz more duga 4 km. Ljeti je povezan taksi-brodovima s pristaništem taksi-brodova u gradu Korčuli (uz ACI marinu Korčula). U brojnim uvalama su privlačne ronilačke lokacije. U blizini pristaništa nalazi se restoran koji je otvoren ljeti.[3]
Popularna kultura uredi
Na Badiji je snimljen poznati film u hrv. - b-h. - srp. koprodukciji Crni biseri (1958).
Povijest uredi
Prvi put se spominje 1368. kao Školj (otok) Svetog Petra (Scolenum sancti Petri). Godine 1392. naseljavaju ga franjevci iz Bosne.
Franjevački samostan uredi
Podrobniji članak o temi: Franjevački samostan Uznesenja Marijina (Badija)
Ime Badija otok je dobio po samostanu (lat. abbatia - opatija) koji je izgrađen na prelasku s 15. na 16. stoljeće. Današnja crkva je renesansno djelo, a monumentalni klaustar sagradili su korčulanski majstori u 15. i 16. stoljeću. Samostan je doživio razne prepravke. 1909. godine je proširen i dograđen. Klasična gimnazija otvorena je godine 1909., od 1924. s pravom javnosti, bila je jedna od najpriznatijih škola te vrste u Europi. Sirotište s osnovnom školom otvoreno je godine 1922. Električnu energiju je imala od godine 1927. Nakon Drugog svjetskog rata jugoslavenske vlasti su protjerale franjevce s otoka. Odlukom Predsjedništva vlade NR Hrvatske od 12. prosinca 1949. izvršena je eksproprijacija samostana u koji je smještena vojska, a zatim zatvor. Godine 1956. Badija je preuređena u športski centar i odmaralište, a crkva pretvorena u skladište namirnica.
Vlada Republike Hrvatske je godine 2003. vratila Badiju svome pravom vlasniku Franjevačkoj Provinciji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Dvije godine kasnije zadarski franjevci ugovorom ustupaju samostan Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji na 99 godina. Samostan i crkva na Badiji, nakon više od 60 godina nebrige i uništavanja vjerskih i kulturnih dobara, sada se postupno obnavljaju.
Tradicionalno svake godine na 2. kolovoza (Gospa od Anđela, Gospa od Milosti, Porcijunkula) održava se procesija oprosta, korčulanskim dijalektom rečeno perdun, gdje hodočasnici s Korčule, Orebića, Lumbarde i ostalih korčulanskih mjesta i Pelješca dolaze svojim čamcima i brodovima, slaveći Gospu od Otoka[4][5]
Crkve uredi
Na vrhu otoka je crkva sv. Katarine, građena u isto vrijeme kad i crkva Gospe od Milosti.[5]
Ostalo uredi
U unutrašnjosti otoka je obitavalište pustinjaka San Diega.[5]
Izvori uredi
- ↑ a b Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
- ↑ Franček Drenovec. Prosinac 2012. Hrvatski jadranski otoci, otočići ihridi. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. studenoga 2020.
- ↑ a b c (): Plaža - otok Badija Croatia.hr. Pristupljeno 30. svibnja 2020.
- ↑ Korčula online, Gospa od anđela, Perdun na Badiji Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. kolovoza 2018. (Wayback Machine), objavljeno 3. kolovoza 2018., pristupljeno 13. lipnja 2019.
- ↑ a b c Sonja Kuzmić: Badija - otok molitve Hrvatska katolička mreža. 15. studenoga 2019. Pristupljeno 30. svibnja 2020.
Vanjske poveznice uredi
- Badija, korculainfo.com